Štefanija Pertlik (76) i Rozina Kralj (80) iz Dunjkovca više od 65 godina njeguju stari zanat pletenja cekera.
Ceker je ručno-pletena torba ili vreća koja se danas cijeni kao izvorna međimurska djelatnost i stoljetna tradicija.
Takva je rukotvorina izrazito čvrsta, stoga se može koristiti za svakodnevne radnje poput odlaska po namirnice, posvećivanje hrane prije vjerskih blagdana ili prenošenja predmeta.
Štefaniji i Rozini počeci pletenja sežu u prvo desetljeće života, a one se prisjećaju kao da je bilo jučer. Kako da ispletu svoje prve cekere pokazale su im starije sestre, a naučiti plesti nije bilo lako, kažu.
Cekeri se izvorno izrađuju od kukuruzne komušine (po međimurski ‘ljušćinja’), a može se upotrijebiti i neki drugi prirodni materijal poput rogoza. Veličine i oblici mogu se prilagođavati potrebama i namjeni.
Pletenje počinje na kalupu odnosno modli te izrada jednog cekera može trajati nekoliko sati, a priprema materijala je najzahtjevniji dio izrade.
Kukuruzne komušine beru i obrađuju same, a ponekad im u pomoć priskoče i njihova djeca te unuci.
– Danas pletemo kako bismo održale tradiciju i približile vještinu novim generacijama. Najčešće je to mladima prezahtjevno, oduzima im previše vremena i nemaju toliko strpljenja koliko je potrebno. Svoju smo djecu naučile i bili su nam od velike pomoći, kažu vrijedne cekarice.
Nekad je izrada cekera i otkup istih donosila hranu na stolove mnogih obitelji pa tako i njihovih. Žene su najčešće plele kada nisu pomagale na polju ili obavljale kućanske poslove.
Danas Štefanija i Rozina sudjeluju na manifestacijama, a kažu da su nekad svoje cekere prodavale u Austriji, Mađarskoj i Sloveniji.
– Kako bismo održale originalan zanat cekere ukrašavamo samo s ljušćinjem. Ljušćinje činimo zanimljivijim raznim bojama, a kasnije nakon kupnje žene znaju dodati vrpce, ružice ili slično, dodale su.
Ako ste prolazili štandovima na Porcijunkulovom mogli ste vidjeti kako se cekeri izrađuju jer Rozina i Štefanija svoje radove na glavnoj kulturno-turističkoj manifestaciji u Čakovcu izlažu već 18 godina zaredom.
Nadamo se da će se ova vrijedna međimurska tradicija sačuvati i nastaviti prenositi na ostale generacije jer ipak primjena cekera, iako spadaju u stare zanate, definitivno pomaže očuvanju okoliša.
