Spomendan Zrinskih i Frankopana, pod sloganom ‘Navik on živi ki zgine pošteno’, obilježili smo svečanim postrojem Zrinske garde Čakovec pred zagrebačkom katedralom te polaganjem vijenaca i služenjem svete mise u znak sjećanja na njihovu mučeničku smrt u Bečkom Novom Mjestu 30. travnja 1671.
Ove je godine kao izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, Drako Horvat, imao čast primiti prijavak dozapovjednika Zrinske garde te položiti vijenac i zapaliti svijeću u znak sjećanja na sve hrvatske mučenike.
Zrinsko-frankopanska urota, bio je pokret hrvatskog i ugarskog plemstva protiv apsolutističke politike habsburgovaca od 1664. do 1671. godine. Pokušali su se oduprijeti nastojanjima bečkog dvora da Hrvatskoj i Ugarskoj nametne centralizam i apsolutizam kakvim se već upravljalo u austrijskim nasljednim zemljama, a neuspjeh urote označio je kraj starih velikaških obitelji Zrinski i Frankopana.
Zrinski i Frankopan 18. travnja 1671. osuđeni su zbog uvrede kralja i izdaje zemlje na strašnu smrt odsijecanjem desne ruke i glave. Noć uoči pogubljenja, dvojica velikaša posljednji su se put sastala i oprostila te su napisali oproštajna pisma svojim suprugama, Ani Katarini Zrinski i Juliji Naro Frankopan. Oproštajno pismo Petra Zrinskoga Katarini (Moje drago serce) već je 1671. godine prevedeno na nekoliko svjetskih jezika.
Dana 30. travnja 1671. godine sva su gradska vrata u Bečkom Novom Mjestu bila zatvorena, a stratište je okružila naoružana vojska. Kao posebna milost osuđenicima je oproštena kazna odsijecanja ruku. Prije smaknuća dvojice velikaša, kao i njihove obitelji, lišeni su plemstva, a njihova imanja zaplijenila je država. Tako su nakon dugotrajne istrage bili osuđeni i pogubljeni Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan na zgražanje i zaprepaštenje Hrvatske i cijele Europe.
Godine 1907. Družba Braća Hrvatskog Zmaja pronašla je kosti hrvatskih mučenika Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, a 28. travnja 1919. nakon što je po drugi put izvršeno prekapanje groba, hrvatski rodoljubi njihove su ostatke prenijeli i 30. travnja 1919. godine pokopali u zagrebačkoj katedrali. Na njihovu grobu uklesana je poznata izreka kneza i pjesnika Frana Krste Frankopana – “Navik on živi ki zgine pošteno”.
Dostojanstveno, obilježili smo spomendan ali i Dan Međimurske županije. Sretno Međimurci u Lijepoj našoj i dijaspori ma gdje god bili!
