Kuglački klub Željezničar svečanom sjednicom Skupštine kluba obilježio je 40. obljetnicu uspješnog djelovanja. Od gostiju bili su izaslanica predsjednika HKS-a i članica IO Darinka Bunić, pročelnik u Županiji Branko Sušec i pročelnik u Gradu Čakovcu David Vugrinec te predsjednik Zajednice sportskih udruga Čakovca Bojan Ružić. U nastavku donosimo dio govora predsjednika Anđelka Crnčeca:
‘U 40 godina kroz klub je prošlo stotine kuglača iz svih dijelova Međimurja, od M. Središća do Donje Dubrave, a svakako ne smijem zaboraviti niti drage nam Zagorce, Varaždince i Prekmurce koji su ili još nastupaju za naš klub.
Sve je počelo 70-tih godina prošlog stoljeća kada je u sklopu sportskog društva Željezničar djelovala i kuglačka sekcija, služeći prije svega za rekreaciju radnika Željezničkog kolodvora Čakovec i Radionice željezničkih vozila Čakovec, popularne Kolske. Kada se krajem 70-tih godina sportsko društvo počelo raspadati formirana su dva kluba, nogometni, koji je nakon 10-ak godina također nestao, i kuglački koji se sve do danas ne da i uspješno djeluje. Prvo rješenje o postojanju KK Željezničar datira iz kraja ožujka 1978. godine pa vođeni time slavimo 40 godišnjicu.
Od osnivača kluba danas se među nama nalazi samo jedan, Mladen Juranko koji je bio glavni animator za klub u Radionici, dok su na čakovečkom kolodvoru svi znali da je glavni za kuglanje Dragutin Ceilinger, koji je ujedno bio i prvi tajnik kluba. Iza toga u mnogo mandata predsjednik, tajnik i sve što je trebalo pa je tim teži bio rastanak s njime kada je 2015. godine izgubio bitku s bolešću.
Prvi predsjednik bio je iz Radionice Josip Gavez. Prvih godina djelovanja formirala se polako ekipa kojoj su pristupali i članovi koji nisu bili radnici u spomenutim tvrtkama, ali su vidjeli zdravo i prijateljsko ozračje u klubu što ih je potaklo da mu pristupe. Nakon nekoliko godina uigravanja ekipa je stasala pa se počelo razmišljati i o viši ciljevima te je sredinom 80-ih donijeta odluka da klubu prioritet postaju natjecateljski rezultati, a manje rekreacija. Uz to oformljena je i ženska ekipa koja je djelovala sve dok cure nisu našle dečke, a nisu ih našle unutar kluba pa je ženska ekipa nakon osam godina natjecanja u Međimurskoj ligi ugašena.
Krajem 80-tih ekipa Željezničara već je respektabilna i počinje mrsiti račune do tada nedodirljivima Čakovečim mlinovima i Čakovcu, kasnije Unionu. Postajemo prvaci Međimurske lige, pa lige tadašnje Zajednice općina Varaždin i onda dolazi domovinski rat u kojem se redovna natjecanja nakratko prekidaju. Uspon na vrh međimurskog kuglanja počinje od 2003. godine od kada ostali jači klubovi počinju tonuti, a naš rasti. Od te godine natječemo se u 2. hrvatskoj kuglačkoj ligi i uglavnom smo pri vrhu, ali nikad na vrhu do sezone 2008./2009.
Tada suvereno osvajamo naslov prvaka, a u kvalifikacijama 19. travnja 2009. godine po prvi put postajemo prvoligaši. Toliko smo natjecateljski bili zaokupljeni tom sezonom da smo zaboravili proslaviti 30 godišnjicu kluba, ali je zato jedan cijeli autobus navijača stigao na Plitvice, gdje su se održavale kvalifikacije. I onda naš prvi? Naravno da je nakon toga autobus puno dulje putovao doma. Slijedeće, prve prvoligaške sezone, ostvarili smo novi povijesni rezultat jer smo bili 7. klub u Hrvatskoj. Nakon što smo slijedeće sezone ispali ponovno smo se vratili u 1.ligu 2015., a prošle smo postali članovi 1. B lige iz koje slijedeće sezone sasvim ozbiljno opet namjeravamo u najvišu državnu ligu.
Uz 1. ekipu od početka ovog milenija u klubu djeluje i 2. ekipa, koja se natječe u 3. ligi i u kojoj nastupaju uglavnom mladi kuglači proizašli iz Škole kuglanja koja je u Željezničaru pokrenuta 1997. godine. Po uzoru na starije kuglače i oni igraju zapaženu ulogu u ligi, a 2007. godine bili su i prvaci, no obzirom da je rang više nastupala 1. ekipa nisu mogli u viši rang. Posljednjih godina ekipa je završavala prvenstva na mjestu viceprvaka.
Pored ovih momčadskih uspjeha bilo je i niz pokala u pojedinačnoj konkurenciji, u konkurenciji parova i u raznim disciplinama, kako kod seniora tako i kod mlađih kategorija. Tako imamo seniorske pojedinačne viceprvake Hrvatske Predraga Turka i Bojana Košaka, koji je ujedno imao i službeni nastup u reprezentaciji Hrvatske. Iznjedrili smo i dva juniorska reprezentativca Hrvatske Bojana Plevnjaka i Nikolu Turka, koji je i nositelj brončane medalje sa Svjetskog juniorskog prvenstva.
Ono što nije uspjelo seniorima, postati državni prvaci, ostvarili su mlađi. 2013. Matija Vikert i Denis Košak osvojili su naslov državnih prvaka u parovima za mlađe juniore, Stanislav Štrukelj bio je prvak države u sprintu, a Matija Vikert i Igor Kolarić prvaci države u tandemu. Uz to ovi mladići imaju i više srebrnih i brončanih medalja s prvenstava ostalih godina. Predugo bi bilo nabrajanje svih ostalih uspjeha kuglača Željezničara na državnim i regionalnim prvenstvima, uz apsolutnu dominaciju u Međimurju, pa sam naveo samo one najveće.
To nije moglo nezapaženo proći i na izborima za najbolje momčadi i parove Grada Čakovca pa smo tako 2009. i 2015. proglašeni za momčad godine Grada Čakovca, a naši parovi su 3 godine za redom (2015.-2017.) proglašavani parom godine Grada Čakovca.’
