Ekipa emisije Nove TV ‘Provjereno’ opet je bila u Međimurju i napravila odličnu reportažu o malom dječaku Teu Škvorcu iz Strahoninca.
Prvi je put na noge stao kad je imao 5 godina, i to u vodi. I od tada niže medalje, priznanja. Mjesto je to na kojem se osjaća najsigurnije, jer na tlu svaki pogrešan korak za osmogodšnjeg Tea može značiti novi lom, novi gips.
Rođen je s čak deset prijeloma kostiju, a tijekom svog kratkog života ih je toliko lomio da je prestao brojiti. Ekipa emisije Provjereno ispričala je priču o nevjerojatnom dječaku iz Međimurja koji odmalena živi sa sindromom staklenih kostiju, dječaku koji unatoč ozbiljnosti svoje bolesti želi i radi gotovo sve što poželi. Sanja da će jednom doplivati do Olimpijskih igara.
Svaki i najmanji udarac za njega je potencijalni lom, a preživio ih je na desetke. Teo ne može samostalno stajati. No, u vodi je svoj na svome!
Nakon početnog zagrijavanja, slijedi trening i tu nema štednje. Trenerica zna njegove granice, ali uvijek kaže ide malo preko toga. U samo nekoliko minuta Teo prepliva bazen nekoliko puta. Njegovu je energiju prepoznala Višnja, trenerica koja godinama radi sa djecom s invaliditetom. Posljedica te otkrivene energije su tri zlata, nekoliko diploma, a tek je prije dvije godine ušao u bazen. Bazen je ovom dječaku otvorio sasvim nove vidike.
Dok je voda njegov teren, čak i u vlastitom domu, postoje prepreke koje su mu nepremositve. Srećom, još je mali pa mu uskoče roditelji ili brat i prenesu ga. Teo može stajati jedino ako se nasloni, a kreće se u hodalici. U njoj ne samo da se kreće, već i igra nogomet, onako kako on može, ali uvijek nađe način.
Teo uskoro slavi osmi rođendan. Pliva kao riba, dobar je učenik, sjajan u Minecraftu i obožava autiće. Nema problema pred kamerama, pa ga roditelji zovu glumcem. Od rođenja ima svog plišanca i s njime je prošao sve. Upravo odnos koji ima prema svojoj igrački pokazuje da se tom malom tijelu, s velikim iskustvom, i dalje krije samo jedan mali dječak, dječak koji se u tih nekoliko godina života nagledao i bolničkih postelja, gipsaona, pretrpio boli koliko mnogi nisu nikad u životu. Nema kosti koju nije slomio, a neke i više puta.
Jedno od 15.000 djece rodi se sa sindromom krhkih, odnosno staklenih kostiju. Mali Teo, jedan je od njih. Njegovo je rođenje donijelo i sreću, ali strepnju.
Može se činiti čudnim, no Teova obitelj više ne broji lomovi. Kažu, bolje je tako. Kada se dogodi, dogodi se, a oni su na to spremni. No, nije bilo lako naviknuti se na takav život. Nalazi i rendgenske snimke pokazuju stvarno stanje. U nogama i rukama ugrađene su šipke. Sedam operacija je iza njega, a osma je tek na redu. Ti su trenuci najteži, tvrde Zoran i Tajana, Teovi roditelji. On je vjestan svega, ali o tome ne razmišlja.
Za njega su operacije i bolnice mjesto gdje mu liječnici pomažu. Njegove medalje i plivanje glavni su mu pokretač. Prijatelji u školi već mu govore da je zvijezda jer o njemu već neko vrijeme pišu mediji, i to ne samo lokalni.
Roditelji mu od malena mu nastoje pružiti iste mogućnosti kao i svom starijem sinu. Naravno u nekim situacijama uspiju, u drugima ne. Teo zna da granice postoje, ali on oko toga ne očajava. Jednostavno se prilagođava situaciji kako stigne. Tako je bilo i sa školom u koju je krenuo prošle jeseni. Ondje ga dočekuje asistentica Ružica. Ona je s njim po cijeli dan u školi, a poznaju se još iz vrtićkih dana.
Lijeka za ovu bolest nema, za sada. Teovi roditelji se nadaju da će medicina uskoro pronaći nešto da ljudima poput Tea olakša život. Nadaju se da će lomova u adolescentskoj dobi biti manje i da će Teo uspjeti u namjeri da živi što samostalnije. Ovdje u olimpijskom bazenu gdje nema opasnosti ni prepreka.
Bazen je mjesto u kojem se Teo osjeća slobodno, lišen lomova, gipseva, operacija, mjesto na kojem je sa svojih osam godina, Teo Škvorc odlučio učiniti sve da kad tad, ostvari svoj olimpijski san, završava reportaža Provjerenog.
