Djelo ‘Ciganin, ali najljepši’ u umjetničkoj formi progovara o vrlo teškim pitanjima društvene nejednakosti, diskriminacije, trgovine ljudima te osobnim izborima i promašajima, pri tome koristeći provokativan i nesumnjivo uvredljiv termin ‘Ciganin’.
No, time ne predstavlja govor mržnje ili povredu prava ili slobode drugih – stav je pučke pravobraniteljice Lore Vidović. Iznijela ga je nakon što je razmotrila pritužbu kojom se od pučkog pravobranitelja traži zabrana izvođenja predstave “Ciganin, ali najljepši” i povlačenje iz prodaje višestruko nagrađivanog romana Međimurca Kristiana Novaka po kojoj je ona nastala, kao i “sankcioniranje svih u vezi s tim odgovornih osoba”.
Iako u konačnici on nije taj koji je podnio prijavu pravobraniteljici, niti zna tko je to učinio, saborski zastupnik Veljko Kajtazi bio je među najglasnijim kritičarima Novakova djela upravo zbog naslova:
– Nisam za zabrane ni knjiga ni predstava, no izraz koji je korišten u naslovu djela uvredljiv je. Ni ta predstava ni taj roman neće pomoći romskoj zajednici, kao što joj nisu pomogla prije nastala djela drugih autora, poput onih Gorana Bregovića i Emira Kusturice. Tu korist imaju jedino autori i mislim da se takvom izražavanju mora stati na kraj – kaže Kajtazi.
Predstavu “Ciganin, ali najljepši” saborski zastupnik nije pogledao, no pročitao je stotinjak stranica knjige pa odustao “upravo zato što se na svakoj stranici spominje Ciganin”. Pučka pravobraniteljica Vidović objašnjava da je pritužba koju je zaprimila, a kojom se traži zabrana, izvan nadležnosti institucije koju predstavlja, no “pritužba je razmatrana kroz ulogu središnjeg tijela za suzbijanje diskriminacije, kao odnos prava na zaštitu od diskriminacije po osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože i nacionalnog podrijetla te kulturnih prava i prava na slobodu govora”.
– Pravo na slobodu izražavanja jedno je od građanskih i političkih sloboda i prava zajamčenih Ustavom i brojnim međunarodnim dokumentima. Ponekad forme i izreke umjetničkih djela mogu biti čak i uvredljive ili uznemirujuće, no to može biti jedna od svrha umjetnosti – usmjeravanje pažnje i otvaranje društvenog dijaloga o ponekad bolnim i teškim društvenim temama – navodi pravobraniteljica.
Njezin je stav da su “zabrane umjetničkih djela vrlo ekstremne mjere zadiranja u pravo slobode govora i moraju biti opravdane potrebom zaštite drugih, isto tako ozbiljno ugroženih prava, kao što su, primjerice, nacionalna sigurnost ili javni red”.
– To u ovoj knjizi i predstavi nikako nije slučaj, dapače, one su svojom pojavom otvorile dijalog o položaju romske nacionalne manjine i migranata u hrvatskom društvu, odnosno o teškoćama i predrasudama kojima su izloženi, što je ne samo dobrodošlo, nego i poželjno – objašnjava Vidović. Autor romana Kristian Novak na svojem je blogu bio objavio da do njega “nije došla nijedna reakcija koja bi upućivala na to da se na koji god način potpirila mržnja”.