Pokušajte zamisliti svoje dijete za 20 godina od današnjeg dana. Kakvo će biti? Što će raditi? Čime će se baviti? Kakav će odnos imati s vama? Koliko će vas poštivati i cijeniti? Koliko će vam dolaziti u posjet? Hoće li se odseliti od vas? Ili će željeti ostati uz vas? Je li uspješno? Jeste li vi zadovoljni uspjehom djeteta? Možete li to zamisliti?
Sada se pokušajte vratiti u prošlost i sjetiti svojih roditelja. Kakvi su oni bili i kako su se ponašali prema vama kada ste bili dijete? Jesu li vjerovali u vas? Jesu li vas podržavali? Kako su vas odgajali – kritikom ili pohvalom? Jesu li bili tu za vas kada su vam trebali?
A sada vas molim da razmislite…kakvi ste vi roditelji danas?
Jeste li zadovoljni svojim postupcima prema djetetu? Podržavate li dijete ili kritizirate u odgoju? Koristite li sve (ne)moguće metode za koje ste čuli? Je li vašem djetetu lijepo u vašem društvu? Uživa li s vama? Obavljate li svoju roditeljsku dužnost iz dužnosti ili iz ljubavi? Koliko sebe dajete u odnos s djetetom? Koliko se smijete uz dijete? Jeste li više zabrinuti u njegovoj blizini ili opušteni? Odgajate li iz ljubavi ili iz straha? Brinete li kakvo će biti kada odraste ili vjerujete da će sve biti u najboljem redu?
Postoje dvije vrste roditelja.
Jedni su uzor djeci. Djeca ih obožavaju i slijede. Dive im se. Dijete sve što radi, radi da zadivi roditelja jer mu se čini da ovaj cijeni to što maleni radi. Takvi roditelji doista cijene svaki dječji uspjeh, ponosni su, hvale dijete i pričaju drugima o tome. Potiču dijete da bude još i bolje i uspješnije. Vjeruju u dijete da može biti najbolje.
Podržavaju ga na tom putu pomažući i čineći sve da mu bude bolje. Angažirani su u odgoju. Odgajaju iz ljubavi a ne iz dužnosti. Vole biti u društvu s djetetom i uživaju u podučavanju. Kada dijete ima problem, ostave sve i uzmu vremena za dijete. Dijete se uz njih osjeća kao centar svijeta. Nastoje biti odličan uzor djetetu i stoje iza svake svoje riječi. U takvom je odnosu prisutna prisnost, puno grljenja i ljubavi. Uvijek imaju vremena za obitelj!
Druga vrsta roditelja su roditelji koji svoju dužnost obavljaju jer moraju. Tu nema neke pretjerane prisnosti. Sve što se radi, odradi se jer se mora. Tu je više prisutna odgovornost. Takvi roditelji se trude obaviti sve svoje dužnosti vrhunski, osiguraju da dijete ima sve što mu treba. Takva djeca imaju igračaka do mile volje, ‘samo’ im nedostaje društvo roditelja.
Djeca bi se najradije s vama igrala i družila, šetala i razgovarala. No, vi niste takva vrsta roditelja. Vi ćete radije kupiti neku igračku i neka uzme to i igra se. Vi morate obaviti još neke važne poslove i sve to zbog toga da možete djetetu priuštiti sve što mu treba. Dijete uz vas ima sve što mu materijalno treba.
Takvi roditelji odgajaju kritikom. Sve sam ti dao i tvoje je da sve učiniš za mene. Ako dijete nije obavilo sve što je roditelj zamislio da treba učiniti, takvi roditelji neće gledati onaj dio koji je obavljen nego onaj koji još nije obavljen. Ako nije vrhunski obavljeno, ne računa se. Ako je vrhunski obavljeno, podrazumijeva se. Nema potrebe pohvaliti kada tako treba biti i to je tako. Takve roditelje nećete čuti da hvale svoje dijete drugima jer nema potrebe za pohvalom. Puni su podrazumijevanja i vrlo visokih očekivanja od djeteta. Ako ja dajem tebi, očekujem da ti to moraš odraditi. Nemaju vremena za duge podržavajuće razgovore s djetetom i slušanja priča o životu djeteta. Vrlo se rijetko maze ili grle. Najčešće kada moraju, na rođendanima ili slično.
I ti su roditelji uzor svojoj djeci do neke određene granice. Takva djeca postaju ‘hladnija’ i odlični su šefovi kasnije. Čak i vrlo odgovorni i savjesni. No, rijetko imaju potrebu nekog pohvaliti. No, kritizirati znaju i sve je to s opravdanjem da je za dobrobit druge osobe.
Takvi roditelji najčešće odgajaju iz straha. Ljubav pretvore u dužnost. I to im je vrsta ljubavi. Boje se da dijete neće biti dovoljno dobro kada odraste. Neće ostvariti njihova visoka očekivanja. Najčešće dijete ni ne uspije u tome.
Kod prve vrste roditelja, dijete želi ostati uz roditelje. Brine se za njih u starosti. Pokazuje ljubav jer mu je bila dana. Puno je razumijevanja.
Kod druge vrste roditelja, dijete prvom prilikom odseli i ode od njih jer mu je teško slijediti visoka očekivanja i mora imati svoja ili barem upoznati sebe. Počinje ‘disati’ tek kada ode. Rijetko dolazi u posjet, ako baš mora. U starosti će obaviti svoju dužnost i savršeno se pobrinuti za roditelja – dati ga u starački dom gdje će mu drugi pružiti savršenu brigu i skrb, baš kakvu je i dijete imalo kad je bilo malo.
Shvaćate li koliko su ljubav, prisnost, zagrljaji, podržavanje i međusobno druženje bitni u odnosu? Koliko vi s dragim ljudima više birate podržavanje i razumijevanje nego materijalne poklone? Koliko je nama kao ljudima bitna ljubav, a bježimo od bilo koje vrste straha?
Zapitajte sebe – kakvi roditelji želite biti i DANAS učinite sve da takvi i postanete!
Što želite u budućnosti? Kakav odnos s djetetom? Upravo tome ga počnite od danas podučavati. Djeca gledaju nas i kopiraju. Ono što im danas damo, to ćemo za 20, 30 ili više godina dobiti natrag. Tada će biti kasno. Danas nije kasno. Danas još možete nešto mijenjati u svojem ponašanju prema djetetu. Imate vremena popraviti nešto što vam se ne sviđa.
Požurite! Prebrzo odrastu!
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: info@anitavadas.com
www.anitavadas.com
Edukacija j.d.o.o.