Projekt The Mobility Bridge III je projekt u sklopu Erasmus+ programa odobren od strane Agencije za mobilnost i programe Europske unije. Nositelj projekta je Srednja škola Čakovec, a namijenjen je učenicima kako bi usavršili svoje stručne i jezične vještine na praksi u inozemstvu, ali i nastavnicima struke koji žele usavršiti svoja stručna znanja.
U sklopu ovoga projekta, dr. med. Svea Czeisberger te Ivana Kacun, mag. med. techn., nastavnice stručnih predmeta u Srednjoj školi Čakovec provele su tjedan dana na stručnom usavrvšavanju u klinikama u Frankfurtu. O iskustvima smo porazgovarali s dr. Czeisberger, a koje su razlike između obrazovnog i zdravstvenog sustava Njemačke i Hrvatske, pročitajte u kratkom intervjuu.
Doktorice Czeisberger, zašto ste se odlučili prijaviti za sudjelovanje u projektu The Mobility Bridge III?
U vrijeme opće globalizacije, jasna je potreba za širenjem spoznaja o tijeku edukacijskog procesa u strukovnim predmetima, kao i upoznavanje zdravstvenog sustava u širem aspektu. To su mi bili osnovni motivi za prijavu na projekt mobilnosti. Uz to, dodatan motiv bio mi je uspostavljanje novih kontakata s kolegama i liječnicima i edukacijskim osobljem, te daljnje usavršavanje znanja njemačkog jezika.
Pojasnite nam malo, kako je koncipiran srednjoškolski obrazovni sustav za obrazovanje medicinskih sestara/tehničara u Njemačkoj u odnosu na Hrvatsku?
Sukladno očekivanom, proces edukacije i osposobljavanja srednjeg medicinskog kadra koncipiran je preciznije, razlikujući edukaciju za medicinske njegovatelje, koje po našem kurikulumu odgovara medicinskim sestrama i tehničarima, te medicinsko administrativno osoblje.
U procesu edukacije med. njegovatelja u Njemačkoj, posebna se pažnja posvećuje praktičnoj nastavi koja je vremenski odvojena od teorijskog dijela. Praktični dio nastave izvodi se u bolnicama, pod patronatom mentora, s kojim se ciljevi definiraju i evaluiraju kratkoročno ( svakodnevno!) i dugoročno ( semestralno). Unatoč vrlo detaljnoj izobrazbi, medicinski njegovatelji nisu educirani te time i ne smiju izvoditi invazivne manipulacije poput vađenja krvi, aplikacije dijela parenterane terapije.
Kakav je odnos medicinskog osoblja prema pacijentima te kakav je odnos među samim osobljem?
S posebnom preciznošću i pažnjom pristupa se edukaciji o komunikacijskim vještinama te nastavno pristupu bolesnicima. Svi zdravstveni djelatnici odnose se prema bolesnicima s adekvatnom pažnjom, strogo poštujući načela medicinske etike i deontologije. Bolesnik je u detalje upoznat s njegovom bolešću, mogućnostima liječenja, odabiru liječenja, mogućim nuspojavama i to u pismenom obliku i dodatnim usmenim pojašnjenjem. Taj dio ingerencija je liječnika koji pažnju posvećuje svakom pacijentu individualno, sukladno njegovim potrebama.
Posebno bih istaknula kolegijalnost te poštovanje između svih članova medicinskog osoblja bez obzira na njihovu titulu ili položaj. Veći dio prakse sam provela u timu kojem je na čelu prof. dr. Schirren i čiji članovi spadaju među najveće svjetske stručnjake u području torakalne kirurgije. Njihova kolegijalnost, profesionalnost i stručnost najviše dolazi do izražaja u njihovim stručnim vještinama, ali i u odnosu prema pacijentima.
Tzv. “job shadowing” ste proveli u klinikama Markus Krankenhaus i Bethanien Krankenhaus u Frankfurtu. Opišite nam, kako su opremljene njemačke bolnice?
Bolnice u kojima sam provela mobilnost uređene su po najvišim svjetskim standardima, iako neki prostori kao građevine datiraju iz 19. stoljeća. Svakodnevno se ulaže u uređenje, od tehničke opremljenosti, ergonomičnosti do estetike. Posebno su na visokom stupnju opremljenosti laboratoriji za interventnu kardiologiju i operacione sale. Vrhunsku opremljenost jasno prati i educiranost medicinskog osoblja, te se u liječenju i ukupnoj skrbi za bolesnika ne štedi na potrebnim materijalima, procedurama i intervencijama.
No zahvaljujući izvrsnoj organizaciji i interdisciplinarnoj povezanosti znatna se ušteda postiže na troškovima bolničkog liječenja i to znatnim skraćivanjem boravka bolesnika u bolnici. Budući da je Njemačka financijski pokretač Europe, očekivano je da se znatna sredstva ulažu u sustav zdravstva, što je vidljivo na svakoj etapi sustava – od vrlo strukturirano postavljenog sustava edukacije, do fantastičnih tehničkih uvjeta bolničkih prostora!
Kako je ustrojen njemački zdravstveni sustav?
Također je vrlo eksplicitno da je zdravlje i zdravstvena skrb dio tržišne ekonomije, kompeticija među pružateljima zdravstvenih usluga na svim razinama je velika, što dodatno donosi dobrobit bolesnicima. Cilj njemačkog zdravstvenog sustava je rana intervencija već pri pojavi prvih simptoma i dijagnozi bolesti čime se sprečavaju troškovi dugotrajnog i skupog liječenja. Na taj način se smanjuju troškovi i trajanje liječenja kao i troškovi za poslodavce jer se smanjuje broj dana provedenih na bolovanju, a uštede se ulažu u unaprjeđenje zdravstvenog sustava i opreme bolnica kao i u edukaciju zdravstvenog osoblja.
Kakvi su vaši osobni dojmovi nakon obavljene stručne prakse?
Moje iskustvo je iznad očekivanog, od prvih uvodnih predstavljanja pojedinih ustanova do izrazite kolegijalnosti i percepcije od strane kolega liječnika i edukatora, želje i spremnosti da podijele njihove najbolje primjere iz prakse, usmjere i oplemene moja znanja i kompetencije.
S izuzetnim veseljem bih ponovo sudjelovala u projektu mobilnosti, a zbog svih dobrobiti koje sam gore navela iskreno preporučujem kolegama prijavu na mobilnost!
