Veljača, mjesec ljubavi prošao je u Tehničkoj školi Čakovec dinamično i uzbudljivo. Drugu godinu zaredom učenici i djelatnici Škole na samo Valentinovo, 14. veljače uključili su se u akciju darivanja knjiga i slikovnica povodom obilježavanja Međunarodnog dana darivanja knjiga.
Potaknuti činjenicom da u Hrvatskoj svako treće dijete nema nijednu dječju knjigu ili slikovnicu, a znajući da siromaštvo utječe na cjelokupan razvoj djeteta i nerijetko koči ostvarivanje njegovog potencijala, odlučili smo darovati knjige i slikovnice koje smo prerasli ili ih više ne čitamo te time pridonijeti ostvarenju cilja kampanje Čitaj mi, svoju knjigu daruj i tuđe srce obraduj!
Prošle smo godine pomogli opskrbiti pedijatrijske ustanove u Čakovcu, a sada smo prikupljene slikovnice i knjige u školskoj knjižnici proslijedili Knjižnici “Nikola Zrinski” Čakovec koja će sve prikupljene knjige darovati potrebitima u Međimurskoj županiji te Udruzi za sindrom Down Međimurske županije.
Hvala svim učenicima i nastavnicima koji su prepoznali važnost akcije i uključili se te zasigurno pridonijeli osmijehu na bar ponekom dječjem licu.
U veljači nismo samo darivali knjige, već smo ih i birali, ovaj put na sasvim neuobičajen način. Spoj naslijepo… pa k tome još i s knjigom? Zašto ne? Probali su neki drugi prije nas pa smo se i mi usudili…
Iako sam očekivala da će se uglavnom odvažiti učenici, ovaj put iznenadili su profesori. Možda zato što učenici još uvijek ljubav traže (i pronalaze) na nekim drugim mjestima…?
Na samo Valentinovo, Dan zaljubljenih, 14. veljače u školskoj sam knjižnici pripremila četrnaest lijepo i s ljubavlju upakiranih knjiga različitih naslova. Bilo je tu svega – od Jesenjinove poezije, vrlo traženih novih naslova beletristike (Ciganin, ali najljepši), malo povijesne tematike (Ludilo kraljeva), nešto vodiča po prirodnim znamenitostima Lijepe Naše, ali i bontona (ups, slučajno ili namjerno?),a nije nedostajalo ni pedagoško-psihološke literature. Za svakoga ponešto, ovisno o tome kakve je tko sreće.
Spoj naslijepo s knjigom imao je svoj cilj – razbiti predrasude prema knjigama – ne prosuđivati ih po broju stranica, izgledu korica, imenu autora, naslovu… Najvažniji dio knjige skriva se u njoj samoj, u njezinu sadržaju.
Moje drage kolegice i kolege to, naravno, znaju, pa su vrlo hrabro birali knjige samo prema citatu iz svake od upakiranih i izloženih te zadovoljno i sa smiješkom odlazili iz knjižnice misleći, čak štoviše, vjerujući da su dobili baš ono što su tražili (čitaj: htjeli).
Dok su naši učenici Valentinovo proveli ljubujući u blizini škole ili na klupici u parku, srca naših djelatnika grijale su KNJIGE…
Jesu li zaista i dobili što su htjeli, prosudite čitajući njihove dojmove.
“Većina nas nosi u sebi osobnu patnju, pregažene snove i napukla srca, svako od nas ima samo sebi svojstvene gubitke…” (William P. Young “Koliba”)
…citat je iz knjige koja me privukla u spoju naslijepo.
Svatko od nas u svom životu ima neostvarene snove, napukla srca i poneki gubitak.
Kako to djeluje u knjizi, o čemu govori – daje li savjet, ili primjer; nudi li priču???
To je ono što sam očekivala.
Međutim,.knjiga je nešto što te dovodi u stanje vječnog propitkivanja – što je ljudska patnja, koliko patnje čovjek može podnijeti, kako se s njome nositi, kako živjeti s predrasudama?
I kad pomisliš da je kraj – da smo se našli zarobljeni, razočarani, i kad nas izdaju sve naše predrasude; shvatiš da na kraju tunela postoji nada, ljubav, ozdravljenje – vjera u bolje!!!
I… život ti se mijenja… (Renata Turk)
“Ona je samo pričala i pričala, a ja bih s njom svašta radio!”
Moj spojak naslijepo s knjigom “Kako se dobro posvađati” je propao jer sam, poput pravog muškarca, donio sud i mišljenje na temelju vanjskog izgleda (čitaj: korica) partnerice (čitaj: knjige) i nisam dao priliku njezinoj unutarnjoj ljepoti (čitaj: sadržaj) da me osvoji. Dakle, ne volim literaturu koja daje savjete za ovakav ili onakav život jer su ti isti u stvarnom životu neostvarivi i tek onda izazivaju frustracije. Stojim na raspolaganju za daljnju raspravu. (Markus Pilić)
(P.S. Pohvale knjižničarki na maštovitom citatu koji me namamio na spojak.)
“– Čestitam mladiću! – obrati se ujak svom nećaku.
Siguran sam da ćeš se jednom prisjećati ovog dana kao najsretnijega u svom životu.
– Ali ženim se tek sutra! – pobuni se mladoženja.
– Znam, odvrati ujak. Pa zato ti to i govorim.”
Dubravka Miljković: ” Zapisi iz tri ženska kuta”
Ooo, da! Ispunila je moja očekivanja. Citat je fantastičan, kao i cijela knjiga, vrlo interesantna, poučna, puna svakodnevnih duhovitih situacija. Baš me nasmijala! I ne samo da mi se sviđa, već me potakla na daljnje čitanje i podsjetila na “onaj osjećaj nakon pročitane knjige”. Zadnju sam čitala prije šest godina i otkad se rodilo moje prvo dijete (ne računajući Žuži Jelinek), baš ne nalazim vremena za knjigu.
Hvala ti, Sanja, na spojaku!!! (Alisija Lacko)
Lijepo uređena, sa snažnom porukom – takva je bila moja knjiga na Valentinovo. Jedva sam dočekala vidjeti s kim imam spoj. Zadovoljna odabirom, za mene nešto novo. Konačno sam krenula. Ispod privlačne vanjštine čitko štivo. Uživam u svakoj stranici. Hvala. (Tamara Rihtarec)
“Svaka vlada od druge prvo preuzme umijeće izvlačenja novca iz džepova naroda”
Felipe Fernández-Armesto: “Ideje koje su promijenile svijet”
Ovo je knjiga koju možda nikad ne bih čitao da nije bilo spoja naslijepo.
Knjiga je lagana za čitanje i zanimljiva. Povijest na jedan drugi način. Preporuka svima koji je nisu čitali. (Dragutin Kelin)
“Iako je psihopat obično ambiciozan, tvrd, nemilosrdan i nasilan, njegovo se područje djelovanja ne ograničava na kriminal. Poput karcinoma raste u mraku.”
Vivian Green: “Ludilo kraljeva”
Što se tiče knjige koju sam uzela “naslijepo”, prema citatu, očekivala sam neki dobar krimić, a ne pregled povijesne pojave “ludih kraljeva.” Čitajući knjigu, ostala sam iznenađena kako duševni ili psihički poremećaji mogu katastrofalno utjecati na svjetsku povijest i politiku. (Valerija Poljanec)
Poput mnogih drugih vrhova Gorskog kotara, i Bitorajev stjenoviti vrh nadvisuje šumu, možda tek nekoliko metara, ali dostatno da bi postao privlačan vidikovac.
Željko Poljak: “50 najljepših planinarskih izleta u Hrvatskoj”
Čim sam u citatu, ovješenom o primamljiv omot knjige, ugledao naziv našeg najljepšeg, šumom bogatog brdovitog kraja, bio sam gotovo u potpunosti siguran da se radi o nekom putopisu hrvatskog autora. I sam volim boraviti u prirodi te sam stoga knjigu odabrao prema citatu.
Smatrao sam da će u knjizi biti mnogo opisa šumskih krajolika i nedirnute prirode, što bi me veselilo i umirivalo te bih si lako dočarao opisana prostranstva. No, nakon uklanjanja omota, poprilično sam se iznenadio jer sam shvatio da se ne radi o beletristici, već o planinarskom vodiču kroz Hrvatsku.
Nije to bilo razočaranje, već iznenađenje. Odmah sam bacio oko na kazalo kako bih vidio što se sve unutra nalazi. Autor je iznimno detaljno opisao i ilustrirao sve važne planinarske staze u Hrvatskoj, s mnogo uputa, savjeta, činjenica i prijedloga. Budući da sam bio na samo dva u knjizi opisana vrha, pročitao sam stranice posvećene njima i naučio nešto novo.
Ovo je priručnik koji bih preporučio svima – bilo profesionalcima, bilo amaterima – koji kreću na neki planinarski izlet. Iznimno je koristan, a može se iskoristiti i kao štivo iz kojega će čitač doznati mnogo toga o hrvatskim planinama. Također, zbog vrlo detaljnih opisa planinarskih staza i znamenitosti, čitača ova knjiga može zaintrigirati i navesti ga da se “uživi” i zamisli da je i on tamo.
Jedna me sitnica u knjizi zasmetala, a to je bilo prekomjerno korištenje izmišljenih skraćenica, pa je čitaču, na početku čitanja, ponekad teško shvatiti neku rečenicu, no nakon nekoliko pročitanih stranica više s tim nema problema. Sve u svemu, smatram da je knjiga vrlo korisna širokom krugu čitatelja jer je konkretna, a jezik u njoj prihvatljiv i starijim i mlađim osobama. (Marko Ljubek)
“Kazalište je zbir varljivih sjećanja, neprovjerenih tračeva, sitnih spletki i nezajažljive žudnje za slavom.” (Miro Gavran)
Ponekad se u životu trebamo voditi osjećajima, a ne isključivo razumom. Ova se misao proteže u drami “Kad umire glumac” u kojoj se likovi svađaju, hladni su jedan prema drugom, mišljenja im se isprepliću, no na kraju shvate koliko se zapravo vole. (Ines Oletić)
Tako je završio naš prvi spoj naslijepo s knjigom. Iduće ćemo godine s više ljubavi, obzira i razumijevanja birati ponuđeno. (Sanja Novak, dipl. bibl.)
