Joanna Drake, zamjenica glavnog direktora Glavne uprave za okoliš u Europskoj komisiji, na konferenciji Croatia Waste Expo 2018. govorit će o strategiji gospodarenja otpadom. U razgovoru za Večernji list, vođenom u njezinu uredu u Bruxellesu tjedan uoči njezina dolaska u Zagreb, govori o toj i drugim temama iz njezina resora koje se izravno tiču Hrvatske.
Kako Hrvatska stoji u ispunjavanju obveza iz raznih europskih propisa koji se tiču zaštite okoliša?
Kao što znate, zaštita okoliša je jako velik dio pravne stečevine EU-a koji se razvijao kroz više desetljeća. Trebamo uzeti u obzir bogatstvo prirodnih resursa koje Hrvatska ima. To je bogatstvo, ali i obveza Hrvatske da nastavi s očuvanjem tih prirodnih resursa. I da pomiri to očuvanje s gospodarskim razvojem. Kako Hrvatska stoji u tome? Prošle godine objavili smo izvješće pod nazivom ‘Pregled aktivnosti u području okoliša’, poznatije i pod engleskom skraćenicom EIR.
Tako proaktivno se uključujemo u suradnju s državama članicama, radije nego da pokrećemo postupke zbog povrede prava (tzv. “infringement”). U tom izvješću, Komisija je u Hrvatskoj identificirala dva glavna izazova. Prvo, pitanje gospodarenja otpadom kao najkritičnijeg sektora u kojemu žurno treba djelovati.
To znači da Hrvatska mora povećati recikliranje komunalnog otpada. Zašto? Jer postoje ciljevi EU do 2020. godine i jer će to stvoriti prilike za Hrvatsku da krene prema cirkularnoj ekonomiji. Pomak prema cirkularnoj ekonomiji ići će brže i vidljivije ako se provedu prava ulaganja u recikliranje. Što više ispunjavate ciljeve, više ćete inspirirati poduzetne ideje i davati pozitivne signale za pomak prem cirkularnoj ekonomiji.
Koliko je Hrvatska daleko od ispunjavanja tih ciljeva?
Trenutno, prosječni Hrvat stvara manje komunalnog otpada nego prosječni Europljanin, što je dobra vijest, ali ono što ne ide u dobrom smjeru je činjenica da se većina otpada odlaže na odlagalištima, a da se samo 21 posto reciklira. Hrvatskoj treba više recikliranja, a manje odlaganja otpada na odlagalištima.
Definitivno postoji način da se dosegnu ti ciljevi. U EU se vodi rasprava da se ti ciljevi učine još ambicioznijima, ali to još nije odlučeno. No, i s postojećim ciljevima, Hrvatska treba ubrzati povećanje recikliranja.
Postoje li sankcije ako se ciljevi ne ispune?
Uvijek postoji mogućnost pokretanja tzv. “infringement” postupka protiv države članice zbog povrede prava Unije. Ali to nije ono što bismo željeli učiniti. Ono što želimo je potaknuti veću angažiranost Hrvatske u ispunjenju ciljeva. Iz kohezijskih fondova Hrvatska već ima na raspolaganju 475 milijuna eura u svrhu ispunjavanja tih ciljeva bolje i brže.
Ali korištenje tih fondova zasad je više fokusirano na izgradnju postrojenja za obradu otpada, a ne toliko na izgradnju sustava koji poštuje otpadnu hijerarhiju, kako to zovemo. Drugim riječima, ne toliko na veća ulaganja u odvojeno prikupljanje, sortiranje i recikliranje otpada.
Znači, Hrvatska je spora u tome?
Ali, nije pošteno reći samo da je Hrvatska prespora. Vaša zemlja je tek nekoliko godina članica Europske unije i cijela ta pravna stečevina Unije treba biti apsolvirana i primijenjena, što nije lako, ali je važno učenje o tome. Važan je kulturološki, obrazovni napor u promjeni paradigme. To se već događa u Hrvatskoj, uči se na primjerima i daje se veća vidljivost dobrim primjerima.
Postoje neke sredine na lokalnoj razini u Hrvatskoj, na primjer Prelog i Krk, koja imaju impresivne primjere vrlo brzog napretka u recikliranju. Dobro je iskoristiti te primjere kako bi se stvorila nacionalna dinamika. To su dvije uspješne priče u Hrvatskoj, koje dokazuju da je brz napredak moguć.
Uspješnih primjera na koje se možete ugledati imate i po drugim državama EU-a. Slovenija je udvostručila recikliranje i kompost u četiri godine. Dakle, moguće je, vidljivo je na nizu primjera u EU, a vidljivo je i na primjerima u Hrvatskoj. Stoga mislim da moramo priznati da se već dogodio znatan pomak u pravom smjeru i sada samo trebamo nastaviti u smjeru koji sam objasnila: da se ne ulaže samo u postrojenja za obradu otpada nego u recikliranje.
Spomenuli ste da izvješće navodi dva glavna izazova za Hrvatsku. Koji je drugi?
Neću reći da je to izazov koji je manji, ali rekla bih da se više tiče upravljanja nego što je riječ o kompleksnijem problemu. A to je Natura 2000., ekološka mreža zaštićenih područja. Hrvatska ima popriličan broj lokacija koje su u mreži Natura 2000., ali važno je da potaknemo države članice da se aktivno uključe u pravo upravljanje tim područjima kako ne bi dozvolile degradaciju ekosustava. Upravljanje mora biti učinkovitije.
Koja će biti vaša poruka s konferencije u Zagrebu?
Postoji plan gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj, usvojen prošle godine, koji ide u dobrom smjeru i stvara snažan poticaj za odvajanje otpada i uvođenje ekonomskih instrumenata kao što je porez na odlagališta otpada ili princip “plati koliko bacaš”.
I ohrabrujuće je, i politički zrelo, da ste se držali tog plana i da posao zacrtan tim planom ne zastaje unatoč političkim promjenama. Te stvari se ne trebaju mijenjati samo zbog promjena vlade ili ministara. Postoji konsenzus o smjeru koji je dobar, sad treba samo krenuti i raditi tim smjerom, i moja molba je svodi na to: krenimo, radimo, jer učinkovita implementacija je ključna.
