U javnosti se sve češće govori o psihičkom i fizičkom zlostavljanju žena. Obično takve stvari jače isplivaju na površinu kad se radi o nekoj važnijoj javnoj osobi, no činjenice govore da se to događa svakodnevno. Statistički podaci nam ukazuju da 80 posto zlostavljanih žena nikad ne prijavi zlostavljača. Hrvatska se baš ne može pohvaliti dobrom statistikom.
Sigurna kuća Čakovec postala je dom, utočište i životna nada za žene i djecu, koja su bila izložena nasilju u obitelji. Dom za žrtve obiteljskog nasilja ‘Sigurna kuća’ je ustanova socijalne skrbi, osnovana 2008. godine od strane Međimurske županije i Društva za psihosocijalnu pomoć Čakovec.
Dom je u veljači 2010. godine započeo sa smještajnim kapacitetom od sedam korisnika. Od tada je smješteno više od 200 korisnika, ali zbog manjka kapaciteta smještaj nisu mogli pružiti više od 600 korisnika. S obzirom na porast zlostavljanja, radi se na proširenju kapaciteta Doma.
– Sve je počelo rođenjem naše kćeri. Tada je suprug iskazivao ljubomoru, jer sam više pažnje i vremena posvećivala kćeri, a njega stavljala u drugi plan. Tada je krenulo omalovažavanje i vrijeđanje, koje sam trpjela godinu dana, govori nam još uvijek potresena štićenica.
Tijekom boravka u Domu s korisnicima, radi se na osnaživanju putem individualnih i grupnih savjetovanja te raznih radionica. Uz to, ostvaruje se suradnja sa školskim i predškolskim institucijama, kako bi djeca nastavila svoje obrazovanje.
Uspješno se surađuje sa ostalim institucijama (HZZ, HZMO, HZZO,ODO, OS, CZSS) kako bi korisnici mogli ostvariti sva prava koja im zakonom pripadaju.
– To sam još nekako podnosila, sve dok jedne noći nije došao pijan kući. Fizički je nasrnuo na mene. Odgurnuo me te počeo udarati šakama i nogama po čitavom tijelu. Osjećaj ne imati nikoga pored sebe u takvoj situaciji bio je užasavajuć. S obzirom da je doveo u pitanje sigurnost naše kćeri, koja je bila pored mene, odmah sam nazvala policiju, kroz suze pojašnjava korisnica Doma.
Za vrijeme smještaja u Domu, svakom se korisniku pristupa individualno, sukladno njihovim mogućnostima i potrebama. Često okolina misli da se radi samo o fizičkom nasrtanju, no najčešće se radi o povezanim vrstama nasilja poput psihičkog i seksualnog zlostavljanja te ekonomskog nasilja.
Istraživanja nam ukazuju da je žena deset puta češće zlostavljana od muškarca. Žrtve nasilja su zlostavljane bez obzira na socijalni položaj, etničku ili regionalnu pripadnost. Nasilnici dolaze iz svih društvenih slojeva, etničkih grupa i vjerskih opredjeljenja.
– U tom trenutku nisam razmišljala o financijama i o stambenom prostoru, prioritet mi je bio zaštititi dijete. Nisam imala kamo otići, moji roditelji nisu imali uvjete da me prime k sebi. Odlazak u Sigurnu kuću i rad s timom je težak i naporan put, ali to vidim kao jedini izlaz iz ove situacije.
Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, nasilničko ponašanje se pravno tretira kao prekršaj. Prema postojećim propisima u Republici Hrvatskoj obiteljsko nasilje je nedozvoljeno i kažnjivo ponašanje, a žrtve nasilja imaju pravo na zaštitu.
– Smještaj u Sigurnoj kući je privremen i boravku će doći kraj. Radim na sebi, želim pronaći posao i krenuti dalje, pružiti kćerkici mirno i sretno djetinjstvo, s velikim optimizmom govori nam korisnica.
Svaka vrsta nasilja treba biti sankcionirana. Trebalo bi reagirati na nasilje bez obzira događa li se ono nama ili nekome drugome.
