Doživjeti zimu u zavičaju te pomoći šumskim životinjama u preživljavanju uz pomoć lovaca, cilj je izvanučionične nastave koju u okviru predmeta Priroda i društvo i nastavne teme ‘Zima u zavičaju’, već više od 20 godina organiziraju u PŠ Dekanovec i OŠ Domašinec za učenike drugih razreda. Na taj način djeca u neposrednoj stvarnosti imaju priliku doživjeti zimske uvjete, vidjeti biljke i životinje, uočiti promjene i upoznati se s djelatnostima ljudi i lovaca tijekom zime.
Ovogodišnji siječanjski dan određen za odlazak na teren bio je savršen: vedro i sunčano nebo, vrijeme mirno bez vjetra, a temperaturni minus taman toliki da zamrzne tlo i zarumeni obraščiće.
U dogovoreno vrijeme u dvorištu PŠ Dekanovec okupili su se domaćini, učenici 2.b razreda i njihovi gosti iz matične škole, učenici 2.a OŠ Domašinec. U pratnji svojih razrednica, učiteljice Tatjane Kovačić i Tatjane Pintarić, asistentice Monike Remenar, a predvođeni lovcem Stanislavom Mučićem, uputili su se obaviti svoj zadatak.
U veselom ozračju, ubrzo su stigli do svog prvog odredišta, hranilišta za nisku divljač. Tu su učenici od lovca saznali koje životinje tu dolaze, čemu služi slani stup i koje su obaveze lovaca tijekom zime, a zatim su hranilište napunili donesenom hranom. Osim kukuruza, našlo se tu mrkve, kelja, pšenice i jabuka.
Životinje su tog dana imale pravu gozbu! Veselim korakom, lomeći usput led po zamrznutim lokvicama, krenulo se dalje do hranilišta za visoku divljač. Usput se imalo priliku vidjeti i prve životinje. Bili su to bijeli labudovi koji su doletjeli s obližnje Mure i sletjeli u polje mlade pšenice.
U međuvremenu, veseloj se družini pridružila i najavljena ekipa HRTa kako bi snimila prilog. Na putu do drugog hranilišta, lovac je uočio tragove divljači i objasnio učenicima o čijim se tragovima radi te kako ih razlikovati. Bili su to tragovi srndaća i srne.
Stigavši do hranilišta za visoku divljač, učenici su ga razgledali i napunili donesenom hranom, a svoje su dojmove zatim imali prilike reći u mikrofon. Nakon kraćeg predaha krenulo se dalje. Sada je cilj bio doći do lovačkog doma Lovačkog društva ‘Fazan’ Dekanovec/Podturen. Usput je sve dobrano uplašio veliki fazan koji je iz šumarka iznenada preletio iznenada iznad glava. A možda je i on bio preplašen, tko bi znao?!
Sunce je već jače sjalo i polako otapalo zaleđene lokve po kojima su dječje noge veselo gacale. Nakon pola sata stiglo se do lovačkog doma, gdje je već čekao drugi lovac, Stjepan Mesarek, Fabijanov djed :). Uz toplinu kamina i pucketanje vatre, učenici su razgledali prostorije lovačkoga doma, lovačke trofeje i fotografije lovaca iz prošlosti, a domaćini su ih počastili sokovima i grickalicama.
Nakon odmora, lovci su vani ispucali nekoliko hitaca u zrak. Uslijedilo je zajedničko fotografiranje i zahvale domaćinima gostoprimstvu i trudu. Pomalo umorni, ali sretni, učenici su krenuli put kućama, bogatiji za jedno novo iskustvo.
