Jutro, 16. siječnja 2018. Iako je zima sve do sada bila blaga i više sličila proljeću ili jeseni, taj je dan odlučila pokazati se u pravom ruhu. Hladna, ali sunčana!
Sigurno je znala da učenici drugih i četvrtih razreda odlaze na klizalište u Čakovec. Dogovori s učiteljicama su obavljeni već u školi. Odlazimo na klizanje i premda većina dječice još ne zna klizati, cendranja nema. Svatko obuva klizaljke sam. Nije lako, ali se može. Baš kao što se može i brzo naučiti klizati. Ako padneš, nastojiš samostalno ili uz pomoć prijatelja ustati i ne plačeš kao mamina ili tatina maza.
Prvi su na led izašli oni malobrojni klizači koji znaju klizati i za svoj gušt otklizali nekoliko krugova. A kada su im se pridružili njihovi prijatelji neklizači, spremno su stali uz njih i pokazivali im kako se to radi. Držali ih za ruke. Neki su hrabro stali na led uz pomoć plastičnih guralica i tako klizali.
Uskoro se klizalištem zavrtio dječji smijeh, cika i veselje. Bilo je prekrasno! Oduševljenje je nastalo kada su se na klizaljkama pojavile i učiteljice Ladislava i Nataša. I njima je trebalo malo pomoći djece i puno hrabrosti (učiteljice Biserka i Gordana ‘već znaju klizati’ pa su bile zadužene za fotografiranje ;)).
Uglavnom, bilo je padova, bilo je žuljeva, ali želja da naučiš klizati jača je od tih malih boli. Da je te večeri i rukometna reprezentacija Hrvatske bila i upola toliko uporna, složna i hrabra kao naši neklizači, sigurno bi pobijedila Šveđane.
I da, hvala ljudima iz Općine Šenkovec koji su nam omogućili dva prekrasna sata na ledu! Preporučamo se i za još koji puta!
Učenici drugih i četvrtih razreda sa svojim učiteljicama