– Nakon ranog umirovljenja ostala sam s viškom snage i velikom željom za pomaganjem. Htjela sam znanje koje sam skupila s godinama rada u bolnici iskoristiti i primijeniti u praksi. Viša sam medicinska sestra i pomaganje drugima mi je u krvi, kao da imam u sebi nešto što me pokreće i ne da mi da stanem – kaže Alenka Novak (61) iz Pribislavca, članica Gradskog društva Crvenog križa Čakovec, koja je za humanitarni rad dobila najveću županijsku nagradu Zrinski za životno djelo.
Ako se za nekoga može primijeniti fraza da ga život nije mazio, onda je to ona jer je s 21 godinom kod Zeline doživjela prometnu nesreću u kojoj su joj poginuli majka i brat, a ona je jedva preživjela s trajnim posljedicama. Na tragediju je svakog dana podsjećaju i ožiljci na licu. No, teži su oni na srcu.
S 42 godine završila je u invalidskoj mirovini, a s 53 godine je postala udovica jer je nakon bolne, dvogodišnje bitke s rakom želuca preminuo njezin suprug.
– Sve je stalo u tom trenutku. Da mi kćer i sin, koji su tada bili studenti, nisu dali podršku i bili uz mene, teško bi se bilo izvući. Povezali smo se još više kao obitelj i počeli se intenzivnije baviti humanitarnim radom. I sin i kći članovi su Crvenog križa i odlaze sa mnom na edukacije i intervencije – ponosna je Alenka na kćer Miroslavu, vjeroučiteljicu i sina Hrvoja, interventnog policajca i člana Zrinske garde Čakovec.
S Crvenim križem Alenka je 1998. počela obilaziti škole i vrtiće. – Kod nas se gotovo ništa ne zna o prvoj pomoći sve do polaganja vozačkog ispita. Uspjeli smo, srećom, motivirati velik broj škola da organiziraju edukaciju i osnuju grupe za natjecanja iz prve pomoći.
Odlazimo i u vrtiće jer je izuzetno važno da djeca od malih nogu steknu navike kako pomagati. Previjaju svoje lutke i medeke i tako, kroz igru, uče. Prva pomoć je sve ono što možemo učiniti prije dolaska hitne pomoći, i naš je zadatak da učinimo koliko znamo i koliko se usudimo.
Kad dođemo na obuku, vidimo da se ljudi boje da će pogriješiti. Vježbaju na lutki za oživljavanje i uče kako rukovati automatskim vanjskim defibrilatorom. Zbog današnjeg brzog tempa života malo se zna kako pomoći ljudima prije dolaska hitne pomoći. Pokazjuemo im kako se oživljava.
Trideset puta masaža srca, dva upuhivanja… Pomogni i možda spasiš život, to je moj moto, a pružiti prvu pomoć i zakonska je obveza – ističe A. Novak. Kad ne volontira, uređuje vrt, kuha… Biti domaćica je, kaže, 24-satni posao.
Želje? – Zdravlje je najvažnije. Svi premalo vodimo brigu o zdravlju. Želim i da mi je obitelj dobro. Želim i da se ljudi više druže, nekad smo se svi poznavali, a sad susjed susjeda ne poznaje.
