Prije nešto više od godinu dana pisali smo o Jakovu Fabiću, mladiću iz Kotoribe kojeg je vjera ‘izvukla’ iz pakla ovisnosti o kockanju. Spasio ga je odlazak u zajednicu Cenacolo koja je poznata kao zajednica unutar Crkve koja pruža alternativni način liječenja i novu šansu bivšim narkomanima, ali je danas među mladima koji u njoj nađu spas sve više ovisnika o kockanju.
>>> Ispovijest obitelji Fabić: Spasili smo sina iz pakla kockanja
Zajednica Cenacolo na svojim je stranicama objavila priču o Jakovu, u kojoj on detaljno opisuje kako je sve počelo, s kojim se problemima susretao, ali i kako ga je spasilo potpuno okretanje prema Bogu.
– Zahvalan sam Stvoritelju za život koji mi je darovao i za priliku da mogu posvjedočiti ono što nosim u srcu. Zovem se Jakov i imam 23 godine. Rođen sam u kršćanskoj obitelji gdje su se otac i majka uvijek trudili oko dobrog odgoja i da u obitelji bude kršćanski duh. Odrastao sam sa šestero braće i dvije sestre tako da je u obitelji bila uvijek vesela atmosfera, započinje svoju priču.
Uvijek sam bio živahan dječak, ali nikad nisam pričao o poteškoćama s kojima se susrećem. S vremenom mi je i molitva postajala dosadna jer sam zbog moje povodljivosti i znatiželje izabrao loše društvo. Uglavnom nikad nisam bio zadovoljan s onime što sam imao i uvijek sam tražio više. Pomagao sam roditeljima u obiteljskom poslu gdje sam naučio puno stvari i stekao radne navike, ali ni to me nije ispunjavalo.
Počinje pad
Krenuvši u srednju školu već nakon prve godine nisam bio zadovoljan sa zanimanjem koje sam izabrao tako da sam odlučio promijeniti zanimanje a sa time i školu. Tamo sam upoznao novo društvo i počeo odlazit u kockarnice gdje me privukla igra “rulet” koja je danas vrlo popularna među mladima.
Krenuli su prvi dobitci i susret s većim svotama novca. A s time su i krenule prve laži, krađe, posuđivanje novca, manipuliranja. Uvijek sam se predstavljao kao dobra i vesela osoba i želio sam da se svidim svakome. Tako da sam za sve imao dobru “masku”, kad bi u pitanju bila obitelj, rodbina, djevojka, društvo.
Laž, krađa i svađa u obitelji postali su moja svakodnevica i tonuo sam sve dublje u problem. Mislio sam da mogu to kontrolirati ali to je bilo jače od mene. Savjest mi je govorila da ne radim dobro i da se moram promijeniti, ali nisam imao snage zaustaviti se.
Odlazak u kockarnicu
Sa 17 godina sam završio školu i otac me zaposlio u vlastitoj firmi. Prisjećam se kako sam svoju prvu mjesečnu zaradu potrošio u kockarnici za manje od sat vremena. Tu sam zapravo shvatio kako je moja ovisnost puno jača od mene i kako se zlo uvuklo u moj život.
Ali tu se rodila i misao zašto raditi cijeli mjesec ako taj novac mogu dobiti ili izgubiti na igrama za sreću za vrlo kratko vrijeme. Gubio sam volju za rad i počeo tonuti u depresiju. Roditelji su već saznali za moj problem i govorili su mi da to što radim nije za moje dobro.
S vremenom sam potpuno zanemario molitvu i zaboravio na sve što su me roditelji učili, da u životu treba biti pošten, raditi, moliti i prihvaćati svoj križ. Međutim bio sam preslab da prigrlim svoj križ i odbacivao sam ga.
Gubitak vrijednosti
Potom su se pojavile i lake droge, vožnja automobila u pijanom stanju, problemi s policijom. Postao sam ravnodušan i bilo mi je svejedno jesam linekog povrijedio ili nisam, mogao sam gledati majku kako plače a da me to nije diralo.
Sjećam se koliko puta sam povrijedio svoju sestru koja je imala svoje probleme u trudnoći, a ja nisam mario za to. Kakav ružan osjećaj kad se zlo totalno uvuče u tvoj život. Gledajući samo na sebe, izgubio sam prave vrijednosti života a s time i volju za radom.
Zbog mojeg problema izgubio sam posao i nisam više vidio smisla ni u čemu. Svaki dan mi je postajao sve gori. Čestim bježanjem od policije dovodio sam se u velike opasnosti. Oduzeta mi je vozačka dozvola, a roditelji više nisu znali kako postupati sa mnom.
Pad na dno i novi početak
Shvatio sam da sam u svojoj dvadesetoj godini zapravo potpuno izgubljen. No ipak, tu je bila moja obitelj koja je bila spremna na sve. Prihvatio sam njihovu pomoć i počeo se pripremati za ulazak u zajednicu. Zbog svoje lažnosti nikomu nisam htio reći gdje doista idem.
Samim ulaskom u zajednicu suočio sam se s problemima koje sam do tada odbacivao i odlučio sam da moram zagrliti svoj križ koliko to bilo teško. Uz pomoć ostalih momaka počeo sam mijenjati svoje loše navike i odlučio sam iskorijeniti soju lažnost, nezadovoljstvo, manipuliranja.
Brzo sam prihvatio molitvu i shvatio da potpunim predanjem Bogu i zajednici mogu koračati naprijed. Svakodnevno sam molio za svoju obitelj a ponajviše za svoju sestru da može začeti dijete, jer sam shvatio koliko sam zapravo zla nanio svojoj obitelji.
Nakon sedam mjeseci provedenih u zajednici prvi put sam sreo svoju obitelj. Sjećam se te radosti koju sam osjetio i vidio sam da je moja obitelj uz mene. Upitao sam majku za svoju sestru i ona je rekla da je sestra dobro i da je u šestom mjesecu trudnoće. Tu sam osjetio neopisivo ispunjenje i snagu molitve, koliko je zapravo molitva snažna i da Bogu ništa nije nemoguće! To mi je dalo još više snage da nastavim svoj put.
Čuda su ipak moguća
U zajednici sam otkrio svoje talente i nastojim ih prenijeti drugim momcima. Jedan od njih je rad s ukrasnom i sakralnom keramikom gdje je potrebno puno strpljenja. Danas sam sretan i zadovoljan s onime što imam i ne tražim ispunjenje u velikim stvarima.
I mogu reći da je sve ovo jedno veliko čudo i djelo Božje jer nikad nisam mislio da ću biti okružen s toliko dobrih prijatelja i ljudi koje svakodnevno susrećem. Biti svjetlom u ovome svijetu nije lak zadatak, ali tu je dar molitve koji mi pomaže da svjedočim svojim primjerom i širim tu radost koju sam osjetio preko zajednice i Majke Elvire, da se podignem kad padnem i da nastojim ispravljati svoje pogreške.
Zahvalan sam na daru svoje obitelji koja je uz mene i bez koje ne bih bio to što danas jesam. Hvala ti Isuse za sve milosti koje sam dobio preko zajednice, na tvojoj prisutnosti i na svemu što si učinio i nastavljaš činiti u mom životu, zaključuje Jakov svoju priču za portal zajednice Cenacolo.
