Na tržištu se svake godine pojavi oko 350 novih parfema. Lansiraju ih parfemske kuće poput pariškog Guerlaina, modne kao što Gucci, Prada i Armani, male, ekskluzivne tzv. niche (niš) kuće koje se hvale time što im ne treba reklama jer će profinjeni nosevi sami pronaći put do njih, a i lica s estrade, filma i sporta nastoje zaraditi nešto sa strane, pa im se imena nađu na bočicama.
Od Madonne, Rihanne i Beyonce do Davida Beckhama, Ronalda i Zlatana Ibrahimovića. Neki su već zaboravili parfem La-la Danijele Martinović, a zanimanje javnosti prije par godina izazvala je i Miljacka, parfem Halida Bešlića. Tri parfema ima i američki predsjednik. Prvi, jednostavno nazvan Donald Trump, sadrži i notu krastavca, drugi nosi ime Success, a treći Empire (bit će zanimljivo čuti kako će nazvati eventualni četvrti).
Kako bilo, parfemska industrija svake godine ubere milijarde dolara na tom ipak još uvijek najjeftinijem putu do osjećaja luksuza. Tko nema za Bvlgarijevu ogrlicu, može si za tristotinjak kuna kupiti neki od parfema te draguljarske kuće.
U tom svijetu očaravajućih mirisa, za koje je slavni kreator Christian Dior rekao da su “sjenka duše”, svoje mjesto traži, ali na posve drugi način, Međimurec Dejan Levačić (44), diplomirani inženjer geotehnike i hidrotehnike, koji desetak godina izrađuje parfeme u “kućnoj radinosti”, često i u kuhinji, pod imenom Levy Perfumes. I ne ide mu loše.
Prvi iskorak bila mu je kolekcija od tri parfema za ORaH 2015. godine, u vrijeme kad je predsjednica stranke bila za inovativni pristup politici otvorena Mirela Holy. Glavna nota bila je, naravno, plod oraha.
– Parfemi su planuli i počele su mi se javljati poznate osobe poput glumice Barbare Vicković, koja je vegetarijanka pa je imala posebne zahtjeve za izradu personaliziranog parfema. Napravio sam parfem i Ivanu Zaku koji voli paprene note, pa sam mu jedan takav i složio – kaže Levačić, koji se ozbiljnije za mirise počeo zanimati prije ravnih deset godina.
“Krivac” je njegov djed Franjo.
Imali smo ispred kuće drvored starih ruža i gledao sam djeda kako svakog ljeta skuplja latice i slaže fenomenalan sok. Mislio sam si: gle, djed ima 80 godina i radi sjajan sok, zašto ne bih pokušao napraviti i nekakav parfem od ruže? Ubrao sam latice i skupio kišnicu jer ne možeš staviti običnu vodu. No, nikako nije išlo.
Latice su se slijepile i nije to ličilo ni na što. Djed je imao jednostavnu recepturu za sok, latice se s malo šećera prokuhaju u vodi i to je to, no s parfemima je mnogo složenije. Počeo sam čitati i učiti – kaže samouki parfumer. Imao je dobru podlogu u tome što mu je majka Zlatica radila kao kemijska tehničarka u Plivi, i to u proizvodnji kozmetike.
– Sjećam se da smo, kad sam išao u četvrti i peti razred, kod kuće pakirali aseptolete jer su tada djelatnici mogli posao donositi doma, da se posao stigne završiti. Sjećam se iz tog vremena i parfema Nitchevo, kao i pogona u kojima su se proizvodili parfemi. Neke stvari koje tamo vidio ne bih nigdje drugdje mogao. Iako sam išao u Varaždinu u srednju školu za strojarskog tehničara, ravnatelja sam molio da me na praksu pušta u Plivu. Prijatelji su se vozili na motorima, a ja sam se bavio kozmetikom – smije se.
Puno grešaka na početku
Prateći literaturu, shvatio je da ga ne zanima uobičajeni način izrade parfema jer se neće razlikovati od ostalih. Okrenuo je zato priču naopačke, mijenjao recepture, spajao kruške s lišćem, tarfute s bananama, počeo koristiti 99-postotni umjesto preporučenog 96-postotnog alkohola…
– Bilo je ispočetka jako puno pogrešaka na kojima sam učio. Parfemi su se mutili jer ih nisam uspijevao isfiltrirati, imali su čudnu boju. Pet ili šest godina radio sam parfeme za djeda, baku, rodbinu i prijatelje koji su ih isprobavali i koristili više iz kurtoazije, a ne zato jer su bili dobri. Bilo je i nekih neželjenih nuspojava – dodaje. Da je htio završiti neku od prestižnih francuskih škola za “noseve”, kako nazivaju školovane parfumere, Levačić bi morao platiti nekoliko desetaka tisuća eura, a samo školovanje traje i do tri godine.
Mnoge škole kao uvjet za upis postavljaju diplomu iz kemije. Nude i kraće tečajeve koji se također masno plaćaju. Nakon parfema od oraha, Levačiću su se prije dvije godine otvorila vrata do kupaca. Pokazuje nam drvene kutije u kojima se nalaze staklene bočice koje kupuje u inozemstvu (narudžba posebnih bočica bila bi mu preskupa) ispunjene mirisnom tekućonom.
Na bloter (papirić za isprobavanje parfema) prska prvo Courage, parfem s industrijskom konopljom, koji, otkriva, kupuju i ljudi s određenim zdravstvenim problemima, poput multiple skleroze i artritisa. Taj je i daleko najskuplji, bočica od 50 ml stoji 4000 kuna.
– Mogu ih napraviti samo 40 godišnje. Ulje mi radi jedna domaća tvrtka koja se bavi proizvodnjom za izvoz. Želio sam nešto domaće, autohtono, a industrijska konoplja se nekad proizvodila na poljima. Isprobao sam ga prvo na sebi i shvatio da se bolje osjećam kad ga koristim. Prskao sam se po vratu, u predjelu štitnjače, mjesec dana, a onda sam mjesec dana pauzirao.
Onaj mjesec kad sam ga koristio, osjećao sam se bolje. Dao sam ga ženi i prijateljima, i oni su također osjetili razliku – ističe. U stalnoj potrazi za nečim novim, osmislio je i prvi hrvatski parfem od piljevine, Croatian wood, koji je predstavio na Ambienti. “Smućkao” ga je od četiri vrste piljevine i dodatak manje količine mirisa drveta trešnje.
Sirovinu je nabavio u čakovečkoj drvoprerađivačkoj tvrtki i počeo kombinirati. Piljevinu je otapao u alkoholu i učvrščivaću, počeo je s deset vrsti drveta i završio na četiri koje ne ostavljaju trag.
– Želim pokazati ljudima da ostaci drveta ne moraju nužno završiti kao otpad. To je cirkularna ekološka priča. Od drveta dobivate prozor ili vrata, a ostaci ne moraju završiti na smetištu ili nakon izgaranja u atmosferi, nego se od njih može izraditi parfem – pojašnjava. Izradio je i parfeme s notama meda od kestena i mente. Croatian honey predstavio je u Bruxellesu, na Europskom tjednu pčela i oprašivanja.
– Svi su bili oduševljeni! Croatia honey radio sam 20 mjeseci na bazi meda kestena, a zamislio sam ga za korištenje od rujna do travnja, tijekom jesenskih i zimskih mjeseci. Otišao je u ruke europarlamentaraca iz 16 država Europske unije – ponosno će. Na sajmu Apitera pojavio pak se s parfemom s notom meda od mente, nazvan Honeytale. Ipak, najveće priznanje u dosadašnjoj karijeri doživio je kad su ga iz francuske tvrtke koja je sagradila zračnu luku Franjo Tuđman u Zagrebu pozvali da im za svečanost otvorenja izradi dva parfema, ženski i muški.
– Bila mi je to velika čast, dobiti poziv od Francuza koji su poznati po parfemskoj industriji, a pozvali su mene iz Hrvatske da im napravim parfem. Tražili su samo da u oba glavne note budu konjak i vanilija. To je bila limitirana serija koje nema u prodaji. U takvim slučajevima, naime, potpisujem ugovor da ga više ne smijem proizvoditi i prodavati, i toga se i držim – kaže.
Za Međimursku županiju osmislio je parfem od katruže (božura). Isprobavajući razne kombinacije, shvatio je da samo crvena katruža miriše, pa je od nje i izradio ženski parfem, dok je muški od drvenaste katruže. Obilazi restorane po Međimurju i nudi ugostiteljima da parfem izlože kao autohtoni proizvod koji gosti mogu isprobati prije ili nakon jela.
Male serije
Izrađuje male serije od 100 do najviše 200 bočica, sve ručni rad, uključujući i drvene i kožne kutije. Zanimljivo je da većinu parfema – zakopava. U Murskom Središću, gdje su nekad bili rudnici, ima skriveno mjesto u kojem posude s parfemima zakopava na desetak metara. – Želim da povuku nešto iz dubine, te specifične mirise zemlje i rude. Nakon toga parfeme zakopavam i u rijeku Muru, gdje stoje dodatna dva do tri mjeseca.
Tek nakon toga ide filtriranje i punjenje bočica. Želim biti drugačiji, inovativan i od toga ne odstupam. Ne želim sintetičke pripravke nego originalne sastojke. Ako je parfem s notom meda od mente, u njega mora ići med. To je složeniji postupak jer treba češće filtrirati, nekad i po 12 puta, ali kupac zna da je dobio kvalitetan proizvod kojeg nema u masovnoj proizvodnji.
Ako priča ima svoj smisao, ulazim u kreaciju. Radim samo parfeme, ne toaletne ili parfemske vode. Hrvati su tu dosta educirani i znaju puno o parfemima. Mada, ima još malo onog balkankog da ako ne miriše na deset metara, parfem nije dobar, što je u svijetu parfumerije nezamislivo – napominje. Nakon tri godine kombiniranja završio je i parfem od aronije koju mu je samljela vlasnica plantaže iz Ivanovca.
U Koprivnici je na Renesansnom festivalu predstavio parfem Urtica izrađen od koprive. I tu je pazio na autohtonost, pa je u Koprivnici ubrao koprive, tamo ih je osušio i samljeo, dodajući ulje od koprive koje se izrađuje po starom receptu svete Hildegard. Parfem pakiran u drvenu kutiju odlazi u cijeli svijet. – Problem je trenutno to što ih ne mogu slati u Kanadu, Australiju i još neke države koje ih iz sigurnosnih razloga ne žele primati u zrakoplove. Imam jako puno narudžbi naših ljudi koji su se iselili trbuhom za kruhom, a žele parfem koji će ih podsjećati na rodni kraj – veli.
Do kraja godine iz uredništva Guinnissove knjige rekorda trebali bi mu javiti hoće li u nju uvrstiti i pokušaj obaranja rekorda u masvnom isprobavanju parfema. U Koprivnici je ljetos čak 1569 ljudi u samo sat vremena isprobalo Urticu. Za taj je parfem, nazvan po latinskom imenu za koprivu, osvojio i zlatnu medalju na 42. hrvatskom salonu inovacija s međunarodnim sudjelovanjem Inova Budi uzor 2017. koji se od 9. do 11. studenog održavao u Osijeku. Najviše je njime oduševio Tajlanđane.
– Jedva sam im objasnio što je to kopriva jer u Tajlandu ne rastu. Mislili su da je to neka vrsta mente. Otišao sam van, ubrao ju i dao im da ih malo opeče. Oduševljeni, uzeli su određenu količinu parfema sa sobom i očekujem poslovnu suradnju s njima – veli. Planova ima puno. Radi na parfemu od tartufa, a do 2020. planira osmisliti kolekciju od osam mirisa za osam gradova i regija na hrvatskoj obali. Tartuf bi predstavljao Istru.
– Turisti će moći kupiti parfem koji će ih povezivati s tim gradom. Zimi će ih podsjetiti na naše more, pa će rezervirati ljetovanje i za narednu godinu. Osim toga, želja mi je iduće godine napraviti i najveći parfem na svijetu. Postoji jedan od 505 litara, a ja želim 550 litara u staklenci ili bačvi – najavljuje. Planira osmisliti i parfem za ljude s manjim primanjima, kako bi i njima približio tu vrstu luksuza, no o tome je, kaže, još prerano govoriti.
