(“Sotona nije metafora… već stvarna osoba…”) – papa Franjo za kanal TV2000
Za pretpostaviti je, barem što se tiče vjerskih, pa i političkih previranja u svijetu, da je Jorge Mario Bergoglio, odnosno današnji papa Franjo najobavještenija osoba. Isto tako, za vjerovati je da papa zna i kakvo je stanje u Lijepoj našoj, mislim, kad je riječ o vjerskim temama i dilemama hrvatskog društva.
Kad, kao vodeći moralni autoritet katoličkog svijeta papa Franjo govori o vragu, on zna što govori, a upoznat je kakvo je stanje u Hrvatskoj, jer više od četiri godine vjernici ga upozoravaju na retoriku koja odzvanja s oltara naših crkava i njemu je vjerojatno već ‘puna kapa’ pritužbi na pojedince iz našega klera. Ne samo na prelate. I ne samo na retoriku s oltara. Ima toga…
Nedavno je papa Franjo – javlja Danas.hr od 14.12.2017. – upozorio:
“Nikad ne raspravljajte s vragom, on je mnogo inteligentniji od nas smrtnika i sve okreće u svoju korist. Jer, ako to učinite, izgubljeni ste (…) čini to sa svećenicima i biskupima. Tako ulazi u vaš mozak. No, ako na vrijeme ne shvatite što se događa, sve će završiti vrlo loše (…) “.
Prepoznaje li to papa Franjo znakove vremena na Zapadnom balkanu?!
Naravno, nitko nije imun na lošu kritiku, ali javni posao valja, i uljuđeno i odgovorno i stručno obavljati, pa bi se i vlast tako trebala odnositi prema svome poslu i građanstvu kad se već uhvatila vladati…
Vladajućima se nabora čelo čim mediji spomenu neku negativnost koja se tiče nje, a tiče ih se, jer imaju mandat da vladaju.
A, kako vladaju? E, to još “bumo vidli – kak bi slijepci rekli”.
Nije zgodno pisati o korupciji – u politici, nije zgodno pisati o političarevim uhljebljivanju svojte, prijatelja i znanaca. Na račun svih nas.
Vlast se mršti ako se piše o njenim pogrešnim politikama (a tko ih nema?), o neučinkovitosti pojedinih njenih resora, o potkupljivim političarima, o političkoj trgovini, o sirotinji koja prekapa kontejnere smeća za koricom kruha, pučkim kuhinjama, samoposlugama za najpotrebitije, o lijekovima za najugroženije…
Čujemo, i za skupe lijekove, da “ubrzaju stvar”, osnivaju povjerenstva, otvoriti će, kaže ministar Kujundžić, i posebni račun da građani doniraju lovu… Vlast će, ako uzmanjka love namiriti razliku. Ma, bravo! Netko je uložio silan trud za ovu genijalnu ideju! Trebalo bi ga nagraditi
A, u vrijeme Došašća, u slavu Isusova rođenja, umjesto radosnog ozračja iz usta jednoga biskupa – kojemu u Lijepoj našoj ni “ptičjeg mlijeka” ne nedostaje – slušamo da svi koji su otišli u inozemstvo trbuhom za kruhom, jer u domovini su nezaposleni, zamislite, da su svi oni “dezerteri”! Nema biskupa na izbornim listićima, pa može reći što ga je volja…
“Kako god se krtica skrivala pod zemljom” – kaže narodna mudrost – “kad-tad izađe na svjetlo dana.”
Jedan je pak vjeroučitelj učenicima osmog razreda jedne osnovne škole u metropoli na satu vjeronauka govorio koje sve ljude u Hrvatskoj “…treba objesiti, koje po kratkom postupku…čije …glave nabiti na kolac i u prvu septičku jamu baciti…”
Ako nam je išta potrebno, potreban nam je istinski moralni autoritet. Bogomdanih autoriteta imamo i previše, ali oni ne potiču ljubav i slogu već razdor i netoleranciju šireći mržnju i netrpeljivost među ljudima.
Jer, tko pretendira biti moralni autoritet, vlastitim primjerom svakodnevno to mora dokazivati, dokazivati pravednost, jer se rađamo goli, bez ičega, jednaki i jednakovrijedni. Po rođenju, te nedužne male anđelčiće – pod mus – oblikujemo po svojoj volji liječeći tako vlastite frustracije…
I onda nam tupe kako je Bog čovjeka stvorio na svoju sliku…
Dakle, moralni autoritet mora biti čestita, iskrena, skromna (ne baš poput pustinjaka) osoba, osoba u skladu sa sredinom i s vremenom u kom živi.
Zbog poniznosti prema građanstvu i života s građanstvom takva osoba će zasigurno biti poštovana. Na sreću dobronamjernih ljudi, uz časnog papu Franju, Zapadni balkan poznaje još jednog časnog i dobronamjernog biskupa, biskupa Franju.
Banjalučki biskup Franjo Komarica kao iskreni vjernik, častan je i dobronamjeran čovjek, žrtvuje se i skrbi za svoju pastvu, za svakog čovjeka – i kako prenosi portal Jutarnji.hr od 21.12.2017. – otvoreno kaže:
“Zaveden čovjek, nedobronamjeran, koji je rob uskogrudnosti može govoriti da ovdje ljudi ne mogu živjeti zajedno. – Nismo mi toliko bijedni i primitivni da budemo takvi(…) – Kad je bilo zavadi pa vladaj i to su uspjeli.
– Treba reći popu pop, bobu bob(…) – Glavni krivci nisu prozvani i osuđeni, nego samo izvođači radova.
– To je manipulacija istinom(…) – Bog nas je stvorio – kao kapljice iz istoga izvora. – Svi se pozivamo na istog Boga(…)
– Zato ja ne mogu prihvatiti ovozemaljske bogove koji kažu da ne možemo – za N1 je izjavio biskup Komarica. Bože, čuje li ga itko sjevernije od rijeke Save?