Nikola Pokrivač u petak se i službeno oprostio od nogometne karijere. Nogometaš čija je životna priča proteklih tjedana punila stupce hrvatskih medija od aktivnog se igranja oprostio prije prvenstvene utakmice Slaven Belupa i Lokomotive. Bivši reprezentativac, rodom iz Međimurja, u Koprivnici je tijekom oproštaja i pustio pokoju suzu, a već je odavno odlučio kako uskoro kreće u trenerske vode…
– A bilo je lijepo, za mene i jako emotivno. Slaven Belupo mi je jedan od klubova koji mi je ostao u najljepšme sjećanju, tamo sam proveo prelijepih godinu i pol dana. Iskreno, bilo mi se teško oprostiti, pogotovo nakon svega što sam prošao s tim klubom. Zahvalan sam svima u Slaven Belupu, taj će mi klub zauvijek ostati u srcu – rekao je Nikola Pokrivač za 24sata.
Idemo malo kroz vašu karijeru, seniorski ste nogomet prvo okusili u Varteksu…
– Naravno da Varteks zbog toga ima posebno mjesto u mome srcu. Igrao sam ja prije u Čakovcu, ali sam u Varteksu dobio priliku zaigrati na seniorskoj razini.
Dinamo?
– U Maksimiru sam u svom prvom mandatu proveo godinu dana, s Dinamom tada osvojio prvenstvo i Kup. Bila je to strašna generacija; tu sam igrao s Modrićem, Ćorlukom, Eduardom, ma stvarno smo imali čitav niz čudesnih igrača. U Dinamu sam tada bio tek godinu dana, pa se već prodao u Monaco, a to dovoljno govori o kakvom se klubu radi.
Monaco?
– Ma to je priča za sebe. Svaki tjedan igrali bi jake, stvarno jake utakmice, ma kao da smo svaki tjedan igrali Ligu prvaka. U svakom se trenutku vidjelo da je to klub koji pripada eliti, a tamo sam uživao jer su uz mene u Monacu bili Jerko Leko i Dario Šimić.
Iz Kneževine ste preselili u Salzburg…
– Red Bull je po organizaciji daleko ispred drugih klubova u kojima sam igrao. OK, austrijska liga možda i nije najjača na svijetu, ali Red Bull je doista po organizaciji i strukturi bio korak ispred svih.
Onda ste se vratili u Dinamo, pa završili na posudbi u Interu…
– U Zaprešiću sam proveo nekoliko mjeseci, odigrao 13-14 utakmica na posudbi. I tamo nije sve prošlo najbolje, s Interom sam na kraju i ispao iz lige. Evo, i to sam doživio u životu.
Sljedeća stanica bila je Rijeka…
– Došao sam u vrijeme kada se taj klub počeo ozbiljno dizati; tamo smo protiv Dinama osvojili Kup, izbacili Stuttgart i zaigrali grupnu fazu Europske lige. Čak sam zabio nekoliko bitnih golova kao onaj protiv Žiline, tako da mi je i Rijeka lijepo iskustvo.
Opet ste se odlučili na inozemstvo, ovoga puta otišli u kazahstanski Šahtar Karagandi…
– U dalekom Kazahstanu sam proveo godinu dana, jasno kako nogomet tamo nije na visokom nivou. Ali, sve ostalo je bilo dobro, baš jako dobro.
Najdraži suigrači kroz karijeru?
– Uh, teško pitanje. Evo, sada sam se u Slaven Belupu baš odlično slagao s Josipom Tadićem, Mariom Burićem, Mirkom Ivanovskim, Stefanom Savićem, ma teško je i nemoguće nabrojati sve prijatelje koje sam upoznao kroz nogomet. Evo, s Jerkom Lekom me vežu i kumski odnosi. Najbolji suigrači? Svaka čast svima, ali u Dinamu sam imao čast igrati uz Luku Modrića, Vedrana Ćorluku i Eduarda, oni su stvarno bili priča za sebe.
Najdraža utakmica?
– Tu nema nikakve dvojbe, nastup protiv Poljske na Europskom prvenstvu 2008. godine. Dobili smo 1-0, takve stvari u životu dočekate jednom i nikada više.
Najdraži gol?
– Sigurno onaj za Slaven Belupo kada smo u polufinalu Kupa izbacili Rijeku. Iza toga je dublja priča, puno sam toga prošao, pa se nakon svega vratio nogometu i zabio taj gol. Vrlo važan za mene osobno, ali i za cijeli klub, ušli smo u finale Kupa. Dragi su mi i neki golovi za Monaco, ali ovaj u dresu Slavena mi je ipak najdraži – zaključio je Pokrivač za 24sata.