Na 20-toj jubilarnoj skupštini KLA Prelog jedan njen dio je bio rezerviran da provedene godine svojih liječenja pročitaju članovi kluba. Veličana njihova je u tome što su sami sasvim iskreno i bez ograda pisali te priče zavirivši u najtamnije dijelove njihovih života.
Jedan od njih, Antun Kemec, svojevremeno i klupski predsjednik, je napisao: – Od alkohola apstiniram preko 13 godina. Sretan sam što mi je to promijenilo život na bolje. Po zanimanju sam bravar i rodom sam iz Cirkovljana, imam 60 godina: sretno sam oženjen, otac sam troje djece.
Alkohol sam počeo pomalo piti i to pokoju čašu od 1979. godine, nesvjestan da se i od male količine alkohola može postati alkoholičar. To su bili moji dani druženja s ‘pajdašima’, neprimjetno sam iz dana u dan počeo piti sve više i više. Već za dvije godine, primijetio sam i sam da previše pijem i da mi to smeta.
Nisam mogao jesti, piće me sve više i više vuklo k sebi, a sve češće su me i na poslu radi toga upozoravali. Čak sam zbog toga u firmi dobio otkaz, no unatoč tome ja sam i dalje pio jer me je piće sve više vuklo, nisam mogao bez alkohola.
Naravno, smetalo je to i moj supruzi koja mi je prigovarala i pokušavala me ogovoriti od pretjerivanja u piću, ali ja sam radio po svojem i tako skoro 20 godina. Bilo je jako teških dana, puno bih vam stranica mogao o svojem pijanstvu, ali hvala Bogu, danas je to iza mene i želja mi je da sve te ružne dane čim prije zaboravim.
Prvi puta sam se pokušao liječiti od alkoholizma 1994. godine, ali bez rezultata jer nisam bio uporan i nisam redovito dolazio u klub. Moja odluka o prestanku pijenja sazrijevala je 10 godina kroz koje sam se mnogo izmučio.
Ipak, došao je taj dan 2004. godine kada sam odlučio na kraj svojem pijenju, svojim mukama, mučenju sebe i svih oko sebe. Pristao sam otići na dulje liječenje u Zagreb, u bolnicu ‘Sveti Ivan’ gdje sam ostao gotovo 3,5 mjeseca. Tu su mi puno pomogli dr. Željko Marinić i njegova supruga dr. Višnja Marinić, a veliku podršku su mi dali svi članovi moje obitelji, od supruge, djece, mojih roditelja, sestra Mira i drugi. Svima sam im jako zahvalan!
Nakon bolničkog liječenja pohađam sastanke u Klubu liječenih alkoholičara Prelog koji vodi dr. Diana Uvodić- Đurić. Redovi sam i to mi jako pomaže, to mi pomaže održati moju apstinenciju od alkohola. Zahvalan sam našoj doktorici koja je od samih početaka sudjelovala u moje liječenju i oporavku.
Danas moj život u potpunosti izgleda drugačije nego u vrijeme mučenja s alkoholom. Imam svoj posao, svi oko mene su jako zadovoljni i ponosni na mene što sam sada drugi čovjek-suprug, otac, djed… Danas, nakon trijeznih 13 godina vam mogu sa sigurnošću reći da se itekako lijepo može živjeti bez alkohola.
I na kraju moga pisanja, a mogao bih pisati još dva dana kad se sjetim koliko je bilo neprospavanih noći, tuge i jada, ali bolje da to što prije zaboravim. Kao apstinent želim poslati poruku osobama koje imaju problema s alkoholom – što prije potražite pomoć jer što dulje pijete posljedice će vam biti sve veće za vas i za sve oko vas, a posebno na vaše zdravlje.
Alkoholizam je moguće pobijediti, a život postane ponovo lijep kada u tome uspiješ. Sve je to slušalo mnoštvo na skupu koju je Antunovu priču pljeskom nagradilo. Tu je bila i njegova majka. Sigurno najponosnija žena svijeta…
