Učenici šestih razreda OŠ Ivana Gorana Kovačića Sveti Juraj na Bregu otišli su na terensku nastavu. Učenica Elena Zeman iz 6. a razreda ovako je opisala taj dan: ‘Putovanje autobusom do odredišta bilo je lijepo i ugodno. Zabavljali smo se uz bezbrižne razgovore s prijateljima, igrice, filmove i pjesme slušajući i igrajući ih pomoću mobitela. Srca su nam iščekivala trenutak kad ćemo stići na ‘cilj’.
Ni svjesni kamo zapravo idemo, kad smo stigli do odredišta – Gaveznice i do starog, ugaslog vulkana, do središta gdje se nekad događala erupcija, stvarno smo osjećali vrućinu pod nogama. Na povratku iz vulkana razgledali smo vrste stijena, a kad smo se spustili učili smo ispirati komadiće zlata. Polako smo vrtjeli posudicu s pijeskom i vodom u krug i na rubovima dobivali zlato. Imali smo priliku kupiti razne vrste minerala, a za uspomenu smo dobili uzorke zlata u epruveti.
Gaveznica (geološki spomenik) – Kameni vrh kod Lepoglave zakonom je zaštićen od 1998. g. Zaštićeno područje je nalazište poludragih stijena (Lepoglavski ahat) i jedini sačuvani fosilni vulkan u Hrvatskoj. Pripada prvim obroncima Ivanščice. Lepoglava, koju smo također vidjeli dobila je naziv po djetetu kojeg je bik ubio svojim rogovima i ostavio ga na raskrižju pa se od davnina to mjesto zove se Lijepa Glava, a danas Lepoglava. Lepoglava je prekrasna s visine od 726 m.
Da bi je vidjeli iz ‘ptičje perspektive’ mi mali i mladi planinari šestih razreda popeli smo se na jedan dio Ivanščice – na Vilinsku špicu. Zato da bi došli do vrha ljepote, trebalo je propješačiti 6 ‘dugih, bolnih, mučnih, teških’ kilometara. ‘Još malo’, ‘Evo iza onog ugla’, ‘Ma još samo dva zavoja’, ‘Tu smo… a ne, vrh iza onog trećeg brijega’ – bile su nam to rečenice koje smo si ponavljali, nadajući se da je tu kraj…ali, ne…nakon nekog vremena, otprilike od onda kad smo izgubili noge znali smo da tu nema kraja…
Kad bi učiteljica postavila pitanje tko je za planinarsku grupu – oko nje bi bio samo tajac i tišina. Povratak kući bio je zlato tog dana. Taj trenutak da sjednemo u autobus i opustimo noge… Bila je veća sreća od samog putovanja na izlet. ‘Sretni’, ‘zdravi’ i živi stigli smo kući…
Zahvaljujemo agenciji koja nam je organizirala putovanje, planinarskim vodičima, vodiču na lokalitetu Gaveznica na poduci ispiranja zlata, našim najboljim profesorima – Željku Kraljiću, Marijani Belko, Jeleni Pavlic. Čestitam ekipi koja je prva došla do vrha Ivanščice, prije učitelja, prije planinara – Ani Kocijan (6.a), Karlu Karničniku (6.a), Gloriji Levačić-Tkalec (6.b), Luciji Bečić (6.b) i samoj sebi (Eleni Zeman, 6.a).