Nakon objave priopćenja od strane MIS-a i MIK-a, vezane uz prijem učenika dobitnika Oskara znanja, iz Međimurske županije poslali su odgovor na tekst i temu gdje, kako tvrde, jesu i moraju biti najvažniji učenici, naši oskarovci, kao što su bili najvažniji i na samom prijemu.
>>> MIS I MIK Reakcija na primanje državnih prvaka kod župana Posavca
Odgovor iz Međimurske županije prenosimo u cijelosti.
‘Međimurska županija ima 13 oskarovaca znanja. Samim je time prema svojoj veličini, broju djece i stanovnika, ujedno jedna od uspješnijih kada je ovo prestižno priznanje za učenike u pitanju.
Ti su učenici, redom pobjednici na državnim i međunarodnim natjecanjima zaslužili svaku pozornost, svaku rečenicu koja je u njima izrečena u svim medijima, svaki bravo, ali i riječ hvale, s kojom u mislima će nastaviti s takvim rezultatima i postignućima, o kojima mnogi samo sanjaju.
Da ih ohrabri na tom putu, da im pokaže da u svakom trenutku iza sebe imaju osim svojih bližnjih, roditelja, prijatelja, učitelja, ravnatelja i škole, ujedno i Međimursku županiju, župan je odlučio upriličiti za njih svečani prijem u Maloj vijećnici. Prilika je iskorištena isključivo da se nagrade ovi posebni učenici, daroviti pojedinci koje želimo u našem kraju zadržati, oni u koje vjerujemo da svojim mogućnostima i znanjem mogu stvoriti i takvo okruženje – Županiju znanja.
Svatko tko je u tom prijemu iščitao nešto drugo, tko je tražio mrlju, otvorio tematiku kakva se poruka šalje djeci ili tko je trebao sjediti pored koga, nije tih 13 genijalaca stavio na prvo mjesto i tu pogriješio.
Na prijem su bili pozvani ravnatelji škola kao prve osobe svake od ustanova u kojoj su oskarovci iz Međimurja, te dakako svi učenici koji su stigli prema svojim mogućnostima s kipićima – obrazovnim oskarom.
Poseban poziv za mentore se nije slao, jer upravo zbog važnosti koju mentori imaju u odgoju, obrazovanju i stvaranju mladih uspješnih ljudi, za njih je prije tek nešto manje od mjesec dana Županija priredila poseban svečani prijem u Centru za kulturu Čakovec, koji je u trajanju od oko 2 sata s programom i priznanjima na jednom mjestu okupio nešto manje od 200 učitelja, profesora i djelatnika u prosvjeti – nije bilo djece, nijednog učenika, tek pokoji ravnatelj ponosan na svog djelatnika.
Djeca se nisu žalila da nisu pozvana ili da im je onemogućeno ući u CZK, jer to ne bi bilo točno, a i jasno im je da bi to bilo nepotrebno u svečanoj prigodi kada se nagrađuje nečiji uspjeh, u ovom slučaju njihovih mentora.
Protokolarno onemogućeno prisustvo nije se stoga dogodilo ni u CZK, a nije ni u Maloj vijećnici Međimurske županije, gdje smo unatoč prostoru predviđenom za 25 osoba, uspjeli okupiti 13 učenika, 6 ravnatelja i njihove mentore koji nisu željeli propustiti ovaj dan u životu svojih učenika, uz velik broj novinara koji su prenijeli vijest o uspjehu naših školaraca.
Nikome se ta mogućnost nije osporavala, jer su upravo svi oni karika koja stvara ovakve rezultate kojima se dičimo, toga smo kao osnivači škola itekako svjesni te im otvaramo, a nikad ne zatvaramo vrata. Velika je šteta samo na mrlji koja je bačena, od osobe koja želi, zna i može stvarati puno više.’
