Kad razgovaramo o plaćama, poslodavci iz privatnog sektora vole gledati realnije i sve više u posljednje vrijeme ističu koliko su bruto plaću izdvojili za njihove radnike, a ne neto, jer trošak radnika za poduzeće se gleda šire od onog što sjeda na račun, piše Index.
Svako malo su zanimljive nečije plaće u javnom sektoru. Tako su na red došli i župani. Najveća bruto plaća iznosi 31.000 kuna, a neto 18.489 kuna. Najveću brutu plaću ima Božidar Longin (HDZ) iz Zadarske županije, a najveću neto plaću, 19.975 kuna, Ivan Anušić (HDZ) iz Osječko-baranjske županije.
Župan Međimurske županije Matija Posavec (HNS) pri samom je vrhu po neto iznosu plaće sa primljenih 18.296 kuna. Reformist Radimir Čačić, župan Varaždinske županije ‘volontira’ za 8.245 kuna, a župan Koprivničko-križevačke županije Darko Koren prima 17.692 kuna.
Od tri spomenuta župana, najveću bruto plaću ima potonji, Darko Koren za čije javno djelovanje i zastupanje građani plaćaju 28.720 kuna, za Matiju Posavca 22.531 kunu, a kako Radimir Čačić prima volontersku naknadu, Index nema podatka o bruto dijelu.
(Fotomontaža – Index.hr (neto plaća | bruto plaća)
Prosječna plaća hrvatskog župana iznosi 17.200 kuna.
U ove podatke nisu uračunate dnevnice i dodatne naknade koje primaju.
Za ostale župane pročitajte na Index.hr.
Pogrešni podaci o plaći Matije Posavca
Potaknuti informacijama o iznosu plaća hrvatskih župana, o čemu je pisao Index.hr i što smo i sami prenijeli, a gdje je ona župana Međimurske županije Matije Posavca među većima, odlučili smo saznati kako se ista u samo dvije godine mogla povećati za nekoliko tisuća kuna, kada je na snazi odluka da povećanja plaća u instituciji Međimurske županije – nema.
U srpnju 2015. godine pisalo se o odluci Skupštine Međimurske županije koja je donijela odluku o plaći i drugim pravima župana i drugih dužnosnika Županije. Radilo se o zakonom reguliranom usklađivanju osnovnica i koeficijenata temeljem zakona koji je propisao ograničenja plaća čelnika.
Upravo temeljem tog usklađivanja, župan je bio primoran svoju plaću regulirati za točno 16,85 kuna bruto, jer je prema odluci Skupštine iz 2010. određen koeficijent 9,03 pomnožen s osnovicom kako se dosad obračunavala plaća, iznosi manje od dozvoljenog iznosa definiranog zakonom. Kratko i jasno, tada si je Posavec “morao” povećati plaću jer je u međuvremenu osjetno porasla osnovica za njezin izračun, ali i zakonskih ograničenja. Na to je župan odlučio smanjiti dosadašnji koeficijent, kako razlika ne bi bila osjetna.
Što se od tada promijenilo?
Nije puno, ni nakon što je Međimurska županija morala uskladiti svoju odluku o plaćama s lipanjskom uputom Ministarstva uprave iz 2015. (baš kao i sve hrvatske županija), kojom su protumačene zakonske odredbe o načinu određivanja plaća i drugih materijalnih prava lokalnih dužnosnika.
U srpnju 2015. godine tako je koeficijent za župana bio 5,68, koji pomnožen s osnovicom od 3.890 kuna daje plaću od 22.095,20 kuna bruto, što je za 16,85 kuna veća plaća u odnosu na dotadašnju.
Danas je taj iznos isti, što donosi neto iznos 14.012,86 kuna.
Prema podacima koje je prenio Index, Posavcu su stavili neto plaću od 18.296 kuna, gotovo 4.300 kuna više od one koju prima.
Posavec je prema tim informacijama, nakon volontera Čačića, hrvatski župan s najnižom netom plaćom.
Prema podacima Hrvatske gospodarske komore i indeksu gospodarske snage županija u protekloj godini, od ‘naše’ tri županije – najrazvijenija je Varaždinska županija, slijedi Koprivničko – križevačka te Međimurska.
U Varaždinskoj i Međimurskoj županiji su promatranoj godini 2012. do 2014. godine bile (ili još jesu) najmanje plaće u Hrvatskoj. Ove podatke je prezentirao HGK ove godine. Sve tri županije su ispod razvijenosti prosjeka gospodarske snage županija, a čiju letvicu je najviše podigao Grad Zagreb.
Tako je ispalo da jednu od najvećih netu plaći ima župan iz jedne od gospodarskih najslabijih županija u Hrvatskoj, Virovitičko-podravske županije.
