Policija je u 2016. ispisala čak 323.564 kazni za prebrzu vožnju. Nikad više. Preračunato, ispada da je svakoga dana čak 886 vozača kažnjeno zbog jurnjave. Odnosno, svakoga sata njih 37. Zvuči dramatično? I jest. No, svakome tko voli snažnije stisnuti gas prava knedla u grlu pojavit će se tek kad baci pogled u ne tako daleku prošlost.
Još 2015., naime, policija je prebrzima ispisala znatno benignijih 279.813 kazni. Čak 15,6 posto manje nego lani. A pritom treba znati da je već te 2015. došlo do opipljivog porasta u odnosu na godinu ranije, kad je ispisano 264.237 kazni. Ili 5,9 posto manje. S tim skokom iz 2014., ispada da je samo u posljednje dvije godine broj kazni za jurnjavu porastao za priličnih 21,5 posto, što je sasvim sigurno upečatljiv rezultat i u svjetskim okvirima.
Samim time, sretnikom se može smatrati svatko tko je u posljednje vrijeme ‘prošao lišo’, odnosno nije darivao državni proračun zbog presnažnog stiskanja papučice gasa i jurnjave iznad ograničenja brzine baš u trenutku kad se pred njim nalazio policajac s radarom. Ili, pak, ‘stacionarni uređaj za nadzor brzine’, kako u policiji službeno nazivaju fiksne kamere.
Iako broj kazni već godinama raste (u 2010. ispisano ih je 204.962 ili 36,7 posto manje nego 2016.), značajan porast ispisanih kazni za prebrzu vožnju u posljednje dvije godine može se pripisati upravo sve većem broju fiksnih kamera. Prve su, naime, postavljene još 2010. u okolici Splita, no do značajnije nabavke opreme koja skrivena u kućište otporno na metke bez greške snima sve prebrze u rasponu od 30 do 250 km/h došlo je 2014. godine.
Tada su brojne fiksne kamere posijane i po Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Varaždinu, a lani i na nekoliko lokacija uzduž državne ceste D1, i baš tada, nimalo slučajno, kreće dramatičan skok broja uhvaćenih u prebrzoj vožnji.
Što je tu zapravo vijest? Nimalo utješno po vozače koji teže obuzdavaju desnu nogu, stvari će ubuduće biti samo gore. I to bitno. MUP nam je, naime, potvrdio da kreće u totalni obračun s prebrzima, za što će samo u 2017. uložiti 22,3 milijuna kuna. Od tog iznosa polovica novca rezervirana je za nabavku 26 novih presretača, čime će policija očigledno nastaviti dosadašnju praksu da prebrze vozače po autocestama hvata i zaustavlja automobilom. Iako to mnogi smatraju pogrešnom strategijom, obzirom da time policija često i sama pridonosi ugrozi.
Kako god, novonabavljeni automobili će zamijeniti dosadašnje, pa u konačnici neće doći do povećanja ukupnog broja. S druge strane, značajno će se povećati broj radara. I to svih vrsta. MUP za 1,6 milijuna kuna namjerava nabaviti 10 stacionarnih radarskih uređaja na tronošcu s mogućnošću videozapisa, što znači da će na natječaju sigurno konkurirati i mnogim vozačima omražena Multanova 6F, piše portal Jutarnji.hr/autoklub.
Osim toga, za isti iznos namjeravaju nabaviti i 40 novih ručnih radarskih uređaja za mjerenje brzine vozila. Iako ni u ovom slučaju nije objavljen početak nadmetanja, pa tako niti precizne propozicije, sva je prilika da će tu glavni konkurenti biti američki ProLaser i ruski Binar. Naša policija već koristi oba uređaja i tu ne bi trebalo biti posebnih iznenađenja, osim za vozače koji budu uhvaćeni u prebrzoj vožnji.
Još opasnijom, međutim, čini se najava nabave čak 21 novog fiksnog radara te 60 kućišta, koji će do kraja 2017. biti postavljeni uzduž Jadranske (D8) i Podravske magistrale (D2). Time će se njihov broj zbilja drastično povećati, obzirom da je od 2010. na području cijele Hrvatske postavljeno 27 fiksnih radara i 58 kućišta. Najavljenom nabavom vrijednom 7,1 milijun kuna MUP namjerava udvostručiti do kraja godine.
Takvom raspletu se, međutim, ne treba čuditi. Iako su fiksni radari relativno skupi (uređaji tvrtke Gatso svojedobno su plaćeni 250.000 kn po komadu, dok su kućište po komadu stajala 35.000 kn), isplaćuju se neslućenom brzinom i stoga nisu nikakvo opterećenje za proračun. Odnosno, čak ih se doživljava isplativim ulaganjem. Iako je većina postavljena 2015., do kraja prošle godine fiksni radari su zabilježili čak 222.979 prekršaja, pa nije teško izračunati da su već odavno isplatili ulaganje od 9,2 milijuna kuna. I to višestruko.
Prema procjenama, ‘stacionarni uređaji za mjerenje brzine’ dosad su napunili državni proračun s najmanje 250 milijuna kuna, a prava ‘berba’ očito tek slijedi. Prednost fiksnih radara je pritom i ta što njihovo postavljanje nije problem opravdati i sigurnosnim razlozima, posebno na Jadranskoj i Podravskoj magistrali. Prilikom izrade karti rizika u sklopu projekta EuroRAP pokazalo se, naime, da obje prometnice na mnogim mjestima ne zadovoljavaju niti minimalne sigurnosne standarde, kao i da je potrebno uložiti ozbiljan novac u sanaciju opasnih točaka.
Konkretno, samo za rješavanje osnovnih problema na Jadranskoj magistrali, pokazao je izračun, potrebno osigurati čak 311 milijun kuna. Kojih, jednostavno, nema. I tu nastupaju fiksne kamere – kako je na snazi ambiciozni desetogodišnji plan da se do 2020. broj smrtno stradalih na domaćim cestama smanji na 213 (lani je poginulo 307, a 2010. njih 426), jedna od rijetkih financijski isplativih mjera za državu nabava je ‘stacionarnih uređaji za mjerenje brzine’. Povećanju broja fiksnih radara stoga nikoga ne treba čuditi.
Radari na svakom koraku
Kako natječaj za nabavu opreme još nije niti objavljen, a kamoli proveden, možemo samo nagađati kakve će uređaje policija nabaviti. Iako tu ne bi trebalo biti posebnih iznenađenja – u kategoriji radara na tronošcu glavni kandidat bit će Multanova 6F, kod ručnih radara bitka će se voditi između ProLasera i Binara, a kod fiksnih kamera glavni kandidat bit će proizvođač Gatso. Zapravo, najneizvjesnija nabava bit će vezana uz presretače, jer je dosadašnja praksa pokazala da tu prolazi sve i svašta, od Honde Accord do Audija A6.
S obzirom na odobrenje Državnog zavoda za mjeriteljstvo za najčešći radarski sustav koji čine ProLaser III i CamLAser II vrijede do 2025., nova će oprema odmah moći u akciju. Prekomjerna brzina, nema spora, glavni je krivac za prometne nesreće s najtežim posljedicama. I stoga zaslužuje posebnu pasku policije. U posljednjih 10 godina, pokazuju statistički izvještaji Ministarstva unutarnjih poslova, ukupno je na domaćim cestama smrtno stradalo 4399 ljudi, a jurnjava je stajala glave njih čak 2210. Ili 50 posto.
Sve ostale greške, poput nepropisnog pretjecanja, nepoštivanja prednosti prolaska, neodržavanja razmaka…, čine drugih 50 posto. Samim time, ne treba čuditi što policija kreće u ozbiljan obračun s prebrzima, tim više jer su takve smjernice i iz Brusselsa. U velikom istraživanju provedenom 2016., naime, pokazalo se da najveći pomak u povećanju sigurnosti na cestama imaju upravo zemlje članice u kojima se najrigoroznije kažnjava vozače.
Fiksne kamere dosad zabilježile 222.979 prekoračenja brzine
Fiksne kamere, pokazuju podaci iz Ministarstva unutarnjih poslova, prebrze love kao na traci i pokazuju se nemilosrdnim napravama za pisanje kazni. Do kraja 2016., naime zabilježile su popriličnih 222.979 prekoračenja brzine (što, primjerice, odgovara ukupnom godišnjem broju prekoračenja brzine zabilježenih od policajaca u čitavoj 2011.). Najviše prekoračenja, njih čak 104.705, zabilježeno je u splitsko-dalmatinskoj županiji, no to i ne čudi s obzirom na to da su prvi uređaji tamo postavljeni još 2010. Gradove koji su kamere dobili 2015. predvodi Zagreb (52.926), a slijede ga Rijeka (44.234) i Osijek (11.068).
