U 93. godini preminula je Elizabeta Toplek, najpoznatija pjevačica međimurske narodne glazbe. Umjetnicu poznatu kao Teta Liza mnogi su zbog velikog talenta i izričaja nazivali ‘našom Cesariom Evorom’, pišu 24sata.
>>> FOTO Sahranjena Teta Liza: Zbogom kraljice međimurske popevke!
Nosač zvuka ‘Teta Liza i Lado’ dobio je tri Porina, a ‘Teta Liza i Tonček’ dva Porina. Međimurka koja je cijeli život bila školska kuharica pjeva od djetinjstva, a u pedesetoj godini otkrio ju je ansambl Lado.
– Počela je pjevati i javno nastupati u drugom razredu osnovne škole gdje je bila zapažena te je njenom ocu predloženo da pošalje svoju kćer na glazbeno obrazovanje u Varaždin. Otac je rekao da ne želi u kući nikakvu pjevačicu, već neka radi i muči se kao i on. Teta Liza završila je četiri razreda osnovne škole i počela pjevati u crkvenom zboru, rekla je njezina kolegica iz KUD-a ‘Seljačka sloga’ iz Donje Dubrave, Božica Kivač.
– Otac Franjo joj je bio domaći ‘dobravski dečko’, tesar po zanimanju, a i majka Ana je bila ‘dobravska dekla’, kućanica koja se posvetila odgoju djece. Teta Liza je kao trinaestogodišnjakinja otišla raditi kao ispomoć u bogate obitelji u Beograd, gdje joj je bila i starija sestra, no ubrzo se vratila.
Umjetnica čija su karijera i glas ovjekovječili i sačuvali mnogo jedinstvene i vrlo specifične glazbene baštine, glazbom se zapravo bavila iz hobija i čiste ljubavi. Nadimak je dobila u lokalnoj školi u kojoj je cijeli život kuhala, a gdje su je svi voljeli i poštovali.
– Radila je sve što rade i druge žene koje žive na selu. Obrađivala je njive i vrt, hranila svinje i kokoši. Bila je članica ‘Seljačke sloge’ i tamo zadovoljavala svoju potrebu za pjevanjem. Osnovala je i vodila zbor umirovljenica koje pjevaju još i danas, kaže Božica.
– Posljušaj reči pesme. Saka naša pesma je jena životna priča. V pesmama su opisani i veselji i tožni događaji, govorila je o međimurskoj glazbenoj tradicija Elizabeta Toplek. Teta Liza mlada se udala za supruga Viktora, veterinarskog tehničara, a shrvala ju je njegova smrt.
Njih dvoje nisu imali djece, a živjeli su, kažu prijatelji, u divnoj slozi. Liza je ponekad radila kao ‘sezonka’ na ‘Marofima’, tj. grofovskim posjedima u Mađarskoj, ali nikada nije odmakla od svog Međimurja i Donje Dubrave.
– Bila je izrazito ponosna i uvijek je govorila svojim kajkavskim, kako je govorila, jezikom. Smatrala je da treba očuvati dijalekt kao i glazbu, kažu iz KUD-a Seljačka sloga. Godinama su se čudili, kažu u mjestu, kako žena satima u autobusu putuje držati koncerte po čitavoj Europi, ali Tetu Lizu nisu mogle ograničiti tadašnje društvene konvencije.
Starost je provela sama u kući, no ne i osamljena. Voljela je posjete, razgovore, pjesmu i zabavu, a svojim bi gostima uvijek ispekla kolače. Bila je bolesna na srce i imala je visoki krvni tlak, a s vremenom se javila i demencija. U siječnju ove godine smještena je u dom. Iako je zbog toga bila nesretna, nastavila je prijatelje uveseljavati pjesmom.
– Zadužila je našu ‘Slogu’. Ostat će zauvijek u našim srcima. Osobno zahvaljujem na darovanoj njezinoj narodnoj nošnji koja je još spremljena u koferu kojim je putovala na sve nastupe. Veliko hvala za sve draga naša Teta Liza, kaže Božica Kivač, kao i svi kolege i prijatelji iz KUD-a, pišu 24sata.
