Ako ste među onim ljudima koji svakog dana staju na vagu i opsesivno prate svoj indeks tjelesne mase (BMI), istraživači upozoravaju da možda nešto ipak ne uzimate u obzir.
BMI se utvrđuje na temelju visine i težine osobe. Smatra se da imate prekomjernu težinu ako vam je BMI između 25 i 29,9, a ako je iznad 30 onda ste pretili. Izgledno je da i ako niste ‘debeli’ po tim tradicionalnim mjerenjima da bi ipak mogli biti ‘premasni’, a to može imati ozbiljne negativne posljedice po vaše zdravlje.
Nova studija koju je objavio časopis Frontiers in Public Health sugerira da je broj ljudi koji ispunjavaju kriterije za ‘premasne’ u vodećih 30 industrijskih država veći od prekomjerno teških i pretilih ljudi u svijetu. Štoviše, procjenjuje se da je 90 posto muškaraca i 50 posto djece u SAD-u, Novom Zelandu, Grčkoj i Islandu u tom smislu ‘premasno’. U vodećim ‘premasnim’ zemljama istraživači su utvrdili da u tu kategoriju ulazi i 80 posto žena.
To doprinosi tezi ranije studije, objavljene u siječnju, u kojoj se prvi puta sugeriralo da taj izraz točnije izražava bit problema. A ako se liječnici oslanjanju samo na definicije “pretilosti” ili “prekomjerne težine” možda i ne pomažu svim pacijentima kako bi trebali.
“Premasni” je pojam stvoren da opiše šteti li vaša razina masnog tkiva vašem zdravlju. I ljudi za koje se smatra da su “normalne težine” ili da nisu pretili po tradicionalnim standardima mogu ući u tu kategoriju.
Autori nove studije tvrde da BMI ne zahvaća oko 50 posto ljudi koji imaju opasnu razinu masnog tkiva. To su ljudi koji imaju poznati “pivski trbuščić”, ali su inače u dobroj formi.
“Ne trebamo toliko brinuti o težini”, rekao je autor studije Paul Laursen, profesor i fiziolog s novozelandskog Sports Performance Research instituta. Vaša vaga ili BMI kalkulator ne znaju jeste li sportaš i imate veliku mišićnu masu ili ste adolescent u rastu. A ako ste krenuli na dijetu i izgubili kilogram i pol to ne znači da ste nužno zdraviji. Ta “kila i pol” može biti samo voda, kaže Laursen. “Ono što bi nas stvarno trebalo brinuti je masno tkivo i gdje je koncentrirano”.
Masno tkivo na trbuhu je najopasnije. Razlog zašto je to tako loše je što, za razliku od masnog tkiva odmah ispod kože, masno tkivo na području trbuha urasta duboko u vaše tijelo i obavija vaše vitalne organe. Vaša jetra posuđuje tu masnoću i pretvara je u kolesterol koji vam uđe u arterije i tamo se počinje nakupljati što može dovesti do srčanog ili moždanog udara.
Duboko trbušno masno tkivo može vaše tijelo učiniti otpornim na inzulin, što pak može dovesti do dijabetesa tipa 2 za kojeg znanstvenici nalaze da je u korijenu mnogih kroničnih bolesti, čak i raka ili Alzheimera.
Višak trbušnog masnog tkiva može povisiti i vaše razine glukoze i smanjiti mišićnu masu. Dobra mišićna masa potrebna vam je da održite dobro zdravlje srca.
Nije čudo što su ranije studije pokazale da višak masnog tkiva na trbuhu, iako ste drugdje mršavi, može biti smrtonosnije i od pretjerane težine ili pretilosti. Ako se liječnici oslanjanju na BMI kako bi procijenili opasnost od vašeg masnog tkiva, previđaju opasnost.
Bolja mjera za procjenu imate li previše masnog tkiva je da vaš liječnik više pristupa kao krojač i izmjeri vam obujam struka, smatraju autori. Ako to želite probati kod kuće izmjerite vaš obujam u visini pupka i ako je pola ili manje od vaše visine, u okviru ste zdravih razina masnog tkiva. Ako ste iznad tog broja vaše vam masno tkivo može ugroziti zdravlje.
To nije savršena mjera kao kada bi vaš liječnik masno tkivo računao pomoću rendgenskih zraka, no dobar je indikator, sugerira dr. Francisco Lopez-Jimenez s klinike Mayo. Lopez-Jimenez, koji nije povezan sa studijom smatra da studija iznosu zanimljiv koncept i misli da je sugestija autora o mjerenju struka dobra. On napominje da je još jednostavnije pogledati odnos vašeg struka i kukova. Ako je struk veći “to mi govori da je opasnost prerane smrti mnogo veća za tu osobu”.
No on nije uvjeren da nam je potreban pojam “premasan” jer pretjerano komplicira stvari.
“On u osnovi još malo složenijim čini već složeno pitanje”, ocjenjuje i predlaže da bi liječnici mogli proširiti pojam “pretilosti” tako da uključi ljude s normalnim BMI-jem, ali s previše masnog tkiva oko struka.
Laursen, međutim, misli da bi pojam “premasan” mogao liječnicima dati još jedan važan instrument. “Kada je riječ o previše masnog tkiva, odgovornost je na pojedincu da utvrdi što je dobro za njega”, kaže Laursen. Dajući liječnicima još jedan pojam pomaže im se da mogu voditi otvoren razgovor s pacijentima.
“Rješavanje viška masnog tkiva treba biti prioritet, jer doista može ugroziti nečiji život”, upozorava Laursen.