Pa da odgovorim na pitanja koja mi često pitaju. Kako nastaju tvoje ljubavne pjesme, tekstovi i ove ljubavne priče i što je od toga istina. Što si ti od toga doživjela, proživjela…
Mnogima je, nerijetko, važna i ona skrivena strana života. Kažem skrivena, jer ipak ima stvari koje u životu čuvamo u sebi i samo za sebe.
Imaš bujnu maštu. Ne pitaju to ljudi koji me poznaju. Ili me i oni ne poznaju?
Oni uglavnom dobrano nagađaju, a možda bi ponekad i oni sami tako nešto napisali. Ali… teško je napisati priču. Izrazito.
Čak i onda kad se najmanje 20 godina motaš među ljudima i spužva si kojekakvih događaja, ljudske pravde i nepravde, raspleta, zapleta. Gdje je u svemu tome ljubav?
Ne mogu vam odgovoriti jer možda ne biste razumjeli gdje leži to iskustvo, neiskustvo, fokus i zapažanje, smisao za ljepotu ljubavi. Kada je uzeti, kada kraj nje proći, ljubiti samo jednom, sto puta ili jednostavno koliko puta nam se ona uvuče pod kožu. Ukratko, ljubavlju treba zvati sve ono lijepo i dobro, pozitivno i pametno.
Imam dovoljno godina i žena sam. Moralna, manje moralna, za okolinu nepodnošljiva, ponekad draga, nekome potrebna. Ali… da se vratim unatrag, kao što mnogi priželjkuju za sebe, ali ja ne, meni bi opet pisanje bilo sve. Volim slati poruke svijetu. Nikada se nisam pitala zamisli li se itko nad mojim štivom.
Što se ljubavi tiče, ne libite se uzeti i ljubiti što vam je srcu drago. Ponekad, za neke stvari samo jednom imamo priliku. I nikad više. Jednom živimo. Samo jednom. I ako smo pametni, nećemo varati sami sebe. Ljubit ćemo pametno. Jednom ili sto puta, nebitno. Nećemo se hraniti tuđim ljubavima. Sapunicama. Nećemo voljenima zagorčavati život. Ali ćemo ipak posegnuti za onim što nas ispunjava pozitivom i emocijama. Možda uz neizbježne nuspojave. Neki ljudi i neke stvari nam za ovoga života nisu suđene. Ali su dostupne.
U svim godinama života ljubavi mogu biti istinski lijepe koliko smo kroz život ljepote nakupili u svojem srcu i duši. Nadam se da sam odgovorila na pitanje i da sve znate. Voljela sam dovoljno da moju priču uvijek iznova pročitate u dahu. I ako mislite da će vaš … za inat nevidljivi klik… ostati nevidljiv, a pročitate svaki tekst i upijete ga, meni je svejedno.
Volim iskrene ljude i uvijek ću ih oko sebe okupiti toliko, koliko ja želim. Oni koji to ne mogu, ne žalite. Niste se dovoljno trudili ili vam nije trebalo. Zato vam ja, ali i meni slični, pružaju plodove svojega Dara i rada.
To sam ja. Svaki put kad započinjem priču, proživim jedan život. Znači, u pričama su sve moje ljubavi. Žive, izmišljene, željene, profulane, ukradene.
Jedino mi je žao. kad mi osobe koje bi me morale najviše poznavati, kažu: Imaš bujnu maštu. Mislim si, nabila te mašta, da prostite. S kim sam se ja to družila sve ove godine? Eh, sad kad volim samoću, možete pitati bilo što. Uistinu, briga me. Sada si mogu dozvoliti i istinu i laž.
