Godinama na istom mjestu, na površini od 10 četvornih metara, nasuprot crkve Svetog Nikole u Čakovcu u dane Porcijunkulovog svoju prodavaonicu i radionicu imao je 64-godišnji kotoripski košarač Branko Pogorelec.
Sada je prodajno mjesto prošireno i na lokaciju glavnog čakovečkog trga. Danas iza svega toga stoji njegov 39-godišnji sin Boris, najmlađi međimurski košarač, zanatlija donjomeđimurskog podneblja.
Jedan je od rijetkih iz postojbine šibe, rijetki koji se bavi pletenjem proizvoda od šibe, koji je naslijedio očev posao. Kako i ne bi kada je u taj posao ušao kao dječak prateći rad spretnih ruku svoga oca.
Kada kažemo prodavaonicu – radionicu mislimo na tristotinjak različitih artikala od drveta od kojih je polovica od vrbove šibe, a kada kažemo radionicu mislimo na demonstraciju pletenja kojoj često u vrijeme prodaje pribjegava jer ima onih koji nisu nikada vidjeli kako košare koje ponosno nose dobivaju svoje konture.
– Na Porcijunkulovo je tata dolazio od vremena kada se ono počelo u Čakovcu obilježavati na skroman način, da bi danas postalo svjetska atrakcija. Ponosan sam što sam dio nje, kaže naš sugovornik. Pitajući ga što ljudi najviše kupuju i traže, rekao je da u tome nema pravila.
– Kada jedan dan prodam gotovo sve od nekog proizvoda, drugi dan dovezem nove zalihe, ‘hit’ dana postaje nešto drugo, sasvim neočekivano, odgovorio je.
Tradicija Kotoribe u središtu Čakovca Borisu predstavlja poseban ponos i radost. Radostan je što nije ostavio oca na ‘cjedilu’ nakon što je završio čakovečki TIOŠ i namjeravao krenuti na studij.
– Znao sam koliko je to težak posao i bilo mi je žao da propadne tradicija koja u obitelji generacijski živi. Japek, ipak bum se ja sel kraj tebe i s tobom bum korpe plel rekao sam tati, ispričao nam je Boris.