Zlatna žutica vinove loze, poznata i pod francuskim nazivom Flavescence dorée (FD), smatra se jednom od najdestruktivnijih i najštetnijih bolesti vinove loze u Europi. Jedan od osnovnih razloga za ovu tvrdnju je taj da se u vinogradima u kojima se pojavi brzo širi i vrlo brzo poprima razmjere epidemije, pričinjavajući velike štete u gubitku grožđa i trajnom gubitku zaraženih trsova.
Uzročnik zlatne žutice je fitoplazma, jednostanični bakterijski organizam koji živi i razmnožava se u provodnom sustavu biljaka (floemu). Epidemijsko širenje zlatne žutice u vinogradu uzrokuje za sada jedini poznati prirodni vektor ove bolesti, američki cvrčak (Scaphoideus titanus). Taj kukac hrani se sišući sokova iz floemskog tkiva vinove loze, pri čemu usvaja fitoplazme i prenosi i na okolne zdrave trsove. Zlatne žutica karantenska je bolest čije je širenje u Hrvatskoj potrebno spriječiti. Pojava te bolesti za sada je ograničena samo na pojedina vinogorja.
Do ove godine zlatna žutica je nađena u vinogradima u Vivodini, Križevcima, Vrbovcu, Svetoj Nedjelji i Jagnjić Dolu, Dugom Selu, Kloštar Ivaniću, Novom Marofu, Železnoj Gori, Iloku i prošle godine u Istri (Kaštelir i Lovrečica). Postotak zaraženih trsova koji pokazuju karakteristične simptome zlatne žutice u pojedinim vinogradima u zaraženom području je preko 70%.
Iskorjenjivanje ove opasne bolesti zahtijeva energične i drastične fitosanitarne mjere koje podrazumijevaju krčenje i uništenje zaraženih trsova, pa čak i čitavih vinograda, ali i obvezno suzbijanje vektora – američkog cvrčka. Mjere koje se poduzimaju nakon nalaza zlatne žutice imaju za eventualno iskorjenjivanje (eradikaciju) bolesti, sprječavanje njenog širenja ili ograničavanje širenja. Kako bi se to postiglo, nužno je pravovremeno otkriti nova žarišta te bolesti. Simptomi zlatne žutice i drugih fitoplazmoza (“žutica”) vinove loze postaju vidljivi od kraja lipnja i uočavaju se do kraja vegetacije.
Stoga se svi vinogradari Hrvatske obavještavaju da prate pojavu simptoma koji bi upućivali na eventualnu pojavu zlatne žutice te da o tome bez odgode obavijeste nadležnog fitosanitarnog inspektora ili Zavod za zaštitu bilja. Potrebno je istaknuti da gotovo identične simptome na vinovoj lozi mogu uzrokovati i druge fitoplazme, koje se svrstavaju u skupinu stolbur (francuski i uvriježeni naziv Bois noir = “crno drvo”) ili u skupinu žutica astre (engleski i uvriježeni naziv Aster yellows).
Te fitoplazmoze u načelu su manje štetne od zlatne žutice, prvenstveno zbog činjenice što se sporije šire i što se njihovi vektori (kukci koji ih prenose) hrane uglavnom na samoniklim (korovnim) biljkama, a znatno manje na vinovoj lozi. Zbog vrlo sličnih simptoma, fitoplazmu uzročnika bolesti moguće je točno dijagnosticirati samo laboratorijskom analizom. Simptomi žutica vinove loze na oboljelom se trsu pojavljuju najčešće početkom ljeta, a prema jeseni sve su više izraženi.
Pojavljuju se često na čitavom trsu, ali mogu zahvatiti samo dijelove trsa kao što su pojedinačne mladice na lucnju ili rezniku. Fitoplazmama zaraženi trsovi pokazuju čitav niz svojstvenih simptoma. Rubovi lišća uvijaju se prema naličju tako da list poprima kopljasti izgled, lisna plojka požuti kod bijelih, a pocrveni kod crvenih sorata vinove loze, dok dijelovi lista nekrotiziraju (slike 1., 2. i 3.).
Lišće je uslijed nagomilavanja šećera krto pa se kod stiskanja rukom drobi, za razliku od zdravog lista koji se gužva. Patološke promjene vidljive su i na mladicama. Skraćeni su internodiji pa je lišće gušće raspoređeno. Odrvenjavanje mladica je poremećeno, odnosno mladice potkraj ljeta ili početkom jeseni ne odrvenjavaju već ostaju zelene pa se tijekom zime smrzavaju i propadnu.
Ja kao vinogradar, apeliram da vinogradari taj problem shvate vrlo ozbiljno te da se pridržavaju pravila, u protivnom može doći do strahovite epidemije s kojom bi Štrigova i okolica mogla ostati bez vinogradarstva.
