Jan Rebernik (20) iz Štrigove slijedio je put mnogih uspješnih čakovečkih gimnazijalaca i netom nakon mature zaputio se na studij u inozemstvo. Danas je student prve godine preddiplomskog studija poslovnog menadžmenta na Coventry University u Coventryju, gradu u središnjoj Velikoj Britaniji. Kako se snašao tamo, kako se uopće odlučio za studij u inozemstvu te kakvi su mu planovi za budućnost, otkrio nam je u našem intervjuu.
Isticao se među vršnjacima
Jan je već u gimnaziji znao kako vidi svoju buduću karijeru, a sam odabir sveučilišta na kojem će ispuniti svoje ambicije bio mu je, kako kaže, pravi poduhvat.
– Znao sam da se želim baviti ekonomijom, a prilikom odabira studija istraživao sam ugled sveučilišta, povezanost s industrijom, infrastrukturu, kvalitetu predavanja i slično. Coventry University odabrao sam upravo zbog najboljeg omjera svih navedenih kriterija i mogu sa sigurnošću potvrditi da nisam požalio. Postoji li bolja država za stjecanje znanja u području menadžmenta, ekonomije, financija itd. od Velike Britanije? – govori nam Jan.
S obzirom na to da je oduvijek imao drugačije ambicije od većine svojih vršnjaka, znao je da će jedino na studiju u inozemstvu postići ono o čemu je godinama razmišljao. Svjestan veličine znanja i iskustva koja mu mogu pružiti inozemna sveučilišta, ni trenutka nije dvojio, no priznaje da su njegovi roditelji bili pomalo skeptični.
– Mnoge spomen riječi ‘inozemstvo’ asocira na nešto daleko, nepoznato i nedostižno, dok ja na to nikada nisam gledao na taj način. Roditelje sam svojim opsežnim istraživanjima i obrazlaganjima uvjerio u ispravnost svoje odluke pa su mi tijekom cijelog procesa upisa dali odriješene ruke te su mi ujedno bili i ostali ogromna podrška, ističe Jan.
Brzo se snašao u novom podneblju
Kako je već imao iskustvo učenja u inozemstvu na dvije ljetne škole stranih jezika u Freiburgu u Njemačkoj te u Brightonu u Ujedinjenom Kraljevstvu, nije imao velikih problema prilikom selidbe u novu državu, a ujedno je do izražaja došla i njegova snalažljivost kada je morao potpuno sam riješiti svu potrebnu dokumentaciju kako bi mogao imati ista prava kao i britanski studenti.
Ipak, razlika života u Engleskoj i u Hrvatskoj je neusporediva, a posebno kada se uzme u obzir činjenica da je Jan djetinjstvo proveo u vrlo malom mjestu. Zato ga iznova oduševljava sve što Ujedinjeno Kraljevstvo nudi.
– Broj ljudi različitih kultura i vjera koje zajedno funkcioniraju na tako malenom području je zapanjujući i teško usporediv s hrvatskim, pretežno homogenim stanovništvom. Mnogobrojne mogućnosti za osobni i poslovni razvoj, upoznavanje s velikim brojem kultura i vjera te suživot s ljudima svih društvenih pozadina samo su neke stvari koje ispunjavaju moj ovdašnji život. Premda, sat ili dva sunčeve svjetlosti dnevno više i hrvatska hrana u nekom od lokalnih dućana definitivno ne bi bila na odmet, iskren je.
Život u Velikoj Britaniji sa sobom nosi i velike troškove pa je i u tome Janova obitelj njemu velika podrška. Naime, jedna godina Janovog studija iznosi £9.000, a tu su i ostali životni troškovi koji su nekoliko puta veći nego oni u Hrvatskoj. Zato se kao i većina studenata odlučio za uzimanje studentskog zajma koji dodjeljuje britanska vlada te u suradnji s fakultetima pokriva troškove koji se kasnije otplaćuju.
Osnovao Hrvatsku zajednicu na svom fakultetu
Kako bi se što bolje povezao s ostalim studentima iz Hrvatske koji su svoje studentske dane odlučili provesti na Sveučilištu u Coventryju, Jan je s njima osnovao Hrvatsku zajednicu studenata, čiji je i predsjednik.
– Odmah nakon objave rezultata upisa, želio sam se povezati i istražiti koliko ljudi iz Hrvatske je odlučilo krenuti na svoju avanturu života u Englesku te sam započeo sa stvaranjem Hrvatske zajednice na svojemu fakultetu. Službeno je Zajednica osnovana u prosincu prošle godine, a do sada smo sudjelovali na nekoliko projekata u suradnji s ostalim zajednicama Sveučilišta, pojašnjava Jan.
Velika razlika britanskog i hrvatskog obrazovnog sustava
Iako je u Engleskoj manje od godinu dana, već sada primjećuje itekako vidljive razlike između hrvatskog i britanskog obrazovnog sustava, odnosno, upravo ono što je boljka našeg obrazovnog sustava.
– Britanski obrazovni sustav pokušava stvoriti mlade ljude koji su završetkom svog obrazovanja spremni za tržište rada. To je vidljivo kroz različite programe zapošljavanja i suradnje s lokalnim poduzećima u kojima se mladima pruža mogućnost primjene teoretskog znanja u praksi. Takav program primjenjuje se i na mojem fakultetu koji potiče studente na dodatno volontiranje ili obavljanje neke vrste studentskog posla paralelno uz sam studij, kaže.
Također, vrlo je dobro razvijena suradnja između poslodavaca i fakulteta pa se svakih nekoliko mjeseci održavaju poslovni sajmovi na kojima sudjeluju predstavnici svih najvećih svjetskih korporacija kako bi ukazali na sve prednosti rada i potaknuli studente na zapošljavanje u nekima od njih.
Veliki i konkretni planovi za budućnost
Da bi stekao što više znanja, Jan planira prvi semestar druge godine studija provesti u Francuskoj na Toulouse Business School u Toulouseu, a treću godinu na praksi kako bi dobio što detaljniji uvid u svoje buduće zanimanje te nakon toga nastavio sa studijem.
Iako je tek na početku studija, već sada razmišlja o mogućnostima zaposlenja nakon stjecanja diplome, ali i o otvaranju vlastite tvrtke.
– Nakon završenog preddiplomskog studija planiram raditi u svojoj branši godinu ili dvije za neku konzultantsku ili marketinšku tvrtku, a kasnije svakako upisati i diplomski smjer u području koje ću u onom trenutku smatrati najperspektivnijim. Nakon što budem malo više upoznat s korporativnim svijetom, svakako bih volio otvoriti vlastitu tvrtku i raditi na stranim tržištima, a poglavito na onom azijskom, pojašnjava nam Jan svoje planove.
Iako mu nedostaju obitelj i prijatelji iz Međimurja, kao i redovito organiziranje dobrotvornih akcija od strane Rotaract kluba Međimurje, čiji je član, za sada ne razmišlja o povratku u Hrvatsku. S njegovim zrelim obrazloženjem stava o tome ne možemo se ne složiti.
– Ne vidim se u društvu koje je toliko zaokupljeno potpuno nepotrebnim i zaostalim idejama iz prošlosti. Osim toga, smatram da ću u Hrvatskoj, barem ako je suditi prema sadašnjem stanju, teško iskoristiti sav svoj potencijal, dok mi se u drugim zemljama svijeta za to pružaju mnogo veće mogućnosti. Međutim, tko zna kuda će me moj životni put odvesti, zaključuje Jan Rebernik.