Saborski zastupnik Branimir Bunjac ispred Živog zida Međimurja poslao je priopćenje o koaliciji HNS-a i HDZ-a koje prenosimo u cijelosti.
‘Ovih dana svjedoci smo rijetkom viđenome zaokretu u hrvatskoj politici koja je razočarala veliku većinu birača. Dio HNS-a ušao je u vladu sa HDZ-om opravdavajući to potrebom “štednje” na troškovima novih izbora i željom da se ostvari “jedinstvo”. Stranka koja se raspala već dva puta (Laburisti, Reformisti) tako je doživjela i svoj treći slom potvrđujući razmišljanja onih koji tvrde da se radi o “trgovačkoj” i “klijentelističkoj” organizaciji.
Stav Živoga zida je da nijedni izbori nisu tako skupi kao loša vlast. Nije dobro potpomagati vladu koja ne provodi reforme, koja je donijela “lex Agrokor”, dodatno zadužila zemlju i koja stvara parlamentarnu većinu zloporabom institucija, razbijanjem stranaka, kupovinom i ucjenama saborskih zastupnika.
Ako koalicija sa HDZ-om predstavlja “jedinstvo” to je trebalo reći prije izbora, a ne potpisivati sporazum pod imenom “Narodna koalicija” u kojem u članku 5. izrijekom stoji da se “stranke potpisnice sporazuma obvezuju da ni u kojem slučaju nakon izbora neće koalirati s HDZ-om”. Ako se ne poštuje svoj vlastiti potpis, ako se ne drži do svoje vlastite riječi biračima se šalje jako loša poruka. Nakon takvih poteza ruši se povjerenje u institucije i u politiku, građani gube optimizam i sve više razmišljaju o odlasku u inozemstvo.
Najgore je od svega da su članovi HDZ-a već mjesecima prije izbora govorili da je koalicija s HNS-om, kao i županom Matijom Posavcem, “gotova stvar” što se sada i potvrdilo. Između ostaloga, isto su najavljivali i članovi SDP-a. Jedini koji su i dalje naivno vjerovali da se to neće dogoditi bili su birači. Ako su već birači ispali naivni, čini se da će najveći naivac ipak postati župan Posavec koji se nada da će dobiti novac za školske dvorane i prometne zaobilaznice, a da pritom ne uvede HDZ u koaliciju na lokalnoj razini.
Dovoljno je proučiti godinu i pol dana koalicije HDZ-a i MOST-a pa vidjeti da niti je MOST što dobio, niti Metković, Omiš ili Sinj. Ne samo da nisu dobili, već su puno toga nepovratno izgubili. Prije svega svoj obraz.’
