Prije nekog vremena naš portal je dobio poziv na dodjelu nagrade Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti i Društva za hrvatsku povjesnicu – Kliofest 2017. koju je dobila mag.hist. Lidija Kelemen s radom na temu ‘Iz privrednog života hrvatskih i ugarskih trgovišta na primjeru Krapine i Kotoribe prema zapisnicima trgovišta od 1724. do 1804. godine.’
Na dodjeli nagrade nismo bili, no kontaktirali smo mag. Kelemen koja je rado pristala na intervju. Razgovor nam je bio važan jer se u nagrađenom radu spominje u prošlosti Kotoriba kao trgovište.
Opišite ukratko o čemu se u naslovu radi?
– To je diplomski rad na temu ‘Iz privrednog života hrvatskih i ugarskih trgovišta na primjeru Krapine i Kotoribe prema zapisnicima trgovišta od 1724. do 1804. godine’. odnosi se na komparativni prikaz ekonomskog života trgovišta Krapine i Kotoribe u 18. st. Kao što se očituje u samom naslovu, iako su se oba trgovišta razvila na hrvatskom etničkom prostoru kojem i danas pripadaju, u 18. je stoljeću Krapina pripadala hrvatskom, a Kotoriba ugarskom dijelu Habsburške Monarhije.
Takav odabir omogućava pojedinačnu usporedbu razvoja hrvatskih i ugarskih trgovišta u 18. st., iako bi izbor drugih hrvatskih i ugarskih trgovišta pružio drugačije rezultate.Središnji izvor za komparaciju su protokoli trgovišta Krapine te protokol trgovišta Kotoribe kao zapisnici magistrata (uprave trgovišta).
Kako razumijevanje ekonomske povijesti nije moguće bez istraživanja ostalih karaktera života, u radu se analizira politička, demografska, ekonomska i socijalna povijest oba trgovišta. U radu se analizira utjecaj statusa trgovišta, utjecaja vlastelinske i županijske vlasti, prometnog položaja te prirodnih mogućnosti na ekonomski, ali politički, socijalni i demografski razvoj trgovišta. Istraživanje se, osim na protokolima, zasniva na matičnim knjigama, kartografskim (Hidrološka karta Mure koja se danas čuva u HDA) i ostalim arhivskim izvorima trgovišta Krapina i Kotoriba koji uz recentna historiografska i ostala djela omogućuju takvu analizu.
Vaša kraća životna biografija?
– Rođena sam 1991. godine u Zagrebu. Živim u Gornjoj Stubici s roditeljima, braćom i sestrama te tatinim stricem. Rođena sam kao najstarija od četvero braće, imam dva brata i sestru, u obitelji koja je živjela s bakom i djedom, a koji su preminuli prije nekoliko godina na selu. Od malih nogu svi smo sudjelovali u svim poslovima obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva za vlastite potrebe, ne za prodaju, na kojem sam stekla radne navike koje sam uvijek s veseljem koristila i za školske obveze. Zbog toga su me roditelji, te bake i djedovi, učili vrijednosti skromnog života, pomaganja i upornosti u životnim ciljevima. Život u velikoj obitelji na selu naučio me da samo trud i rad donose rezultate.
Slobodno vrijeme, osim na kavu s prijateljima i čitanje knjiga, koristim za pečenje kolača kojima razveselim članove obitelji i prijatelje. Život na selu usadio mi je ljubav prema životinjama i brizi za cvijeće.
Oduvijek mi je posebno zadovoljstvo donosilo pomaganje drugima u školskim klupama što je jedan od razloga zbog kojih sam se odlučila za učiteljski poziv. Završila sam Osnovnu školu Matije Gupca Gonja Stubica u kojoj danas obavljam stručno osposobljavanje iz povijesti. Zanimanje za povijest javilo se još u osnovnoj školi kada nam je učitelj povijesti pričao zanimljive priče na satu. Zbog toga sam pohađala povijesnu grupu u kojoj smo se dodatno bavili poviješću našeg zavičaja te posjetili neka od mjesta o kojima smo učili (Krapina i Stubičke Toplice).
Takav pristup dao mi je želju da jednog dana upišem studij povijesti te na isti način nastojim djeci približiti povijest i zainteresirati ih za nju jer povijest nije samo ‘bubanje činjenica’ već razumijevanje načina života te razvoja pojedinih društava u prošlosti. Upravo takav pristup i ljubav prema povijesti htjela sam podijeliti s djecom koja se danas sve manje zanimaju za povijest.
Dodatan poticaj pružila mi je blizina Muzeja seljačkih buna koji sam redovito posjećivala te lokalnih manifestacija Seljačke bune i Viteškog turnira u kojima sam sudjelovala te blizina brojnih kurija i dvoraca u Hrvatskom zagorju zbog kojih sam razvila znatiželju za životom u prošlosti. Zbog interesa za povijest koji sam razvila još u osnovnoj školi, upisala sam smjer opće gimnazije u Gimnaziji A. G. Matoša u Zaboku.
Nakon završetka gimnazije, upisala sam jednopredmetni sveučilišni preddiplomski studij povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a nakon njega i jednopredmetni sveučilišni diplomski studij povijesti na istom fakultetu, kombiniranog usmjerenja istraživačkog modula rani novi vijek i nastavničkog smjera. Na takav me izbor potaknuo interes za istraživanje zavičajne povijesti ranog novog vijeka, ali i željom da podijelim svoje zanimanje i interes za povijest s djecom. Diplomirala sam 19. travnja 2016. g. te stekla akademski naziv magistra povijesti i magistra edukacije povijesti.
Iako na početku studija nisam imala afirmacije za doktorskim studijem, rad na diplomskom studiju i uspjesi koje sam postigla potvrdili su mi da se radom mogu postići svi ciljevi. Rad s arhivskom građom posebno me se dojmio. Kao što je mentor, prof. Petrić više puta na predavanju spomenuo, rad s izvorima je poput detektivskog posla. Nikad ne možeš znati sa čime ćeš se susresti ili što ćeš novo saznati.Za savjete i pomoć na istraživanjima tijekom diplomskog studija, ali i nakon njega, posebno želim zahvaliti mentoru, ali i drugim profesorima koji su nam uvijek bili spremni pomoći. Također želim izraziti zahvalnost svojoj obitelji na potpori.radom mogu postići
Poslovna?
– Tijekom diplomskog studija, uz poticaj mentora izv. prof. Hrvoja Petrića, objavila sam dva članka koji se odnose na prijepis i analizu dijelova kotoripskog protokola. Također, primila sam Rektorovu nagradu u akademskoj 2014./2015. godini za studentski rad pod naslovom “Privreda u trgovištu Krapina prema izvoru ‘Prothocollum proventarum (proventussi) slobodnog i kraljevskog privilegiranoga oppiduma Krapina 1797-1824” od 1797. do 1804. Godine’. Od 2015. godine članica sam društva Kajkaviana koje se bavi Društvo za prikupljanjem, čuvanjem i promicanjem hrvatske kajkavske baštine u kojem volontiram u slobodno vrijeme.Nakon studija, nastavila sam sa znanstvenim radom.
Sudjelovala sam na na XV. znanstvenom skupu kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stoljeća sa temom “Krapinski protokoli – ogledalo svakodnevnog života u trgovištu Krapina”. Objavila sam članke “Međuodnos rijeke i naselja: rijeka Mura i trgovište Kotoriba u 18. stoljeću” te ‘Prilog za povijest obitelji Bedeković Komorski – Kultura stanovanja u dvorcu Gornja Bedekovčina prema inventarima obitelji Bedeković iz 1813. i 1818.. Od 1. rujna 2016. godine radim kao učiteljica povijesti na stručnom osposobljavanju u OŠ Matije Gupca u Gornjoj Stubici. Nedavno sam primila Nagradu ‘Ferdo Šišić’ za najbolji diplomski rad.
Zbog čega ste se u svojem istraživanju fokusirali na Kotoribu?
– Prilikom određivanja teme diplomskog rada, primarni fokus bio je na odabiru teme koja je vezana uz zavičajnu povijest. Tijekom pregleda više arhivskih fondova odabir je pao na trgovište Krapina. S obzirom na prvenstveni pravni karakter krapinskih protokola (manjim dijelom administrativnih zapisa), na poticaj mentora, krenula sam u potragu za sličnim protokolima na kajkavskom jeziku (na kojem su većim dijelom pisani protokoli oba trgovišta, uz manje dijelove na latinskom jeziku te hungarizme u kotoripskom protokolu).
U potrazi za najboljim izvorom, u popisu sačuvanih kajkavskih izvora u monografiji Kajkaviana Croatica pronašla sam i Protokol trgovišta Kotoribe koji se čuva u Arhivu HAZU, a koji je u hrvatskoj historigrafiji nedovoljno istražen. Prilikom prvog susreta sa samim protokolom uvidjela sam bogatstvo izvora ne samo za ekonomsko, već i političko funkcioniranje trgovišta.
Tako sam već na prvim stranicama pronašla odredbe tkalačkog, zlatarskog i šajkaškog reda, ali i odredbe o djelovanju magistrata i ostalih služba u trgovištu zbog čega sam odmah znala da ću za komparaciju odabrati odabrati trgovište Kotoriba, a koje je, zbog pripadnosti ugarskom dijelu Monarhije, pružalo mogućnost za komparativni pristup ekonomskoj povijesti odabranog hrvatskog i ugarskog trgovišta.
Kakvo je trgovište bila Kotoriba u to vrijeme? Što se iz toga može iščitati?
– Trgovište Kotoriba je u 18. stoljeću bilo novo trgovište koje je tek nedavno primilo trgovišni status zbog čega je, za razliku od Krapine koja je od 14. st. bila privilegirano trgovište, imalo neprivilegiran status. Unatoč tome, već u prvoj polovici 18. st. u Kotoribi su djelovala četiri reda (tkalački, zlatarski, foringaški i šajkaški), ali i službe za obranu od poplava rijeke Mure (inspektori za vodu), požara (vahtari) te živoderi (šintari).
Takva podjela i razvijenost službi pokazuje na gospodarsku razvijenost mladog trgovišnog naselja koje je još u 17.st. imalo status obrambene utvrde od Osmanlija. Upravo je povlačenje Osmanlija s hrvatskog i ugarskog dijela Monarhije krajem 17. st. utjecalo na ubrzanu razvijenost trgovišta zbog povoljnog prometnog smještaja uz rijeku Muru, ali i ekonomskih mogućnosti koje je pružala sama rijeka za razvoj služba u Kotoribi.
Stoga se u protokolima, ali i ostalim arhivskim izvorima koji se odnose na trgovište i njegove odnose sa vlastelinstvom Čakovec, očituje njegova ovisnost i podložnost o vlastelinstvu Čakovec, ugarskoj županiji Zala te Ugarskom namjesničkom vijeću. Podređenost ugarskim organima vlasti posebno je izražena u drugom dijelu protokola u kojem se između 1785. i 1788. godine unose prijepisi sjednica. Kotoriba je u 19. st. izgubila trgovišni status te postala selo što je, možemo pretpostaviti, utjecalo na današnji općinski status naselja.
Što danas znate o gospodarskom životu Kotoribe?
– Dosad nisam imala priliku posjetiti Kotoribu zbog čega ne znam mnogo o njezinom današnjem gospodarskom životu. Ono što znam, uglavnom sam pročitala na internetu ili u knjigama i ostalim znanstvenim radovima. Jedina tvrtka za koju sam saznala u svojoj okolini, a koja danas uspješno posluje je Muraplast. Također, važnu ulogu za Kotoribu oduvijek je imala željeznička pruga koja je otvorena 1860. g. te je kao prva pruga u Hrvatskoj, iako sagrađena kao dio ugarske pruge, dala veću važnost Kotoribi kao naselju te utjecala na razvoj gospodarstva.
Iz različitih izvora tijekom rada na diplomskom radu saznala sam da se na prostoru Kotoribe do danas zadržalo tradicionalno bavljenje košaraštvom i stolarstvom. Također, da se na prostoru između Svetog Martina na Muri i Donje Dubrave na sajmovima tradicionalnih običaja prikazuju izumrle službe mlinarenja, ispiranja zlata i splavarenja.
Gdje se mogu kupiti-pročitati Vaša istraživanja?
– Moja istraživanja o Kotoribi mogu se pročitati u multidisciplinarnom časopisu Donjomeđimurski zbornik (br. 2 (2015) te časopisu Podravina (vol. 15/br. 28 (2015) u kojima u nastavcima objavljujem dijelove Kotoripskog protokola i njihovu analizu. U Donjomeđimurskom zborniku br. 3 (2016) objavila sam članak o odnosu rijeke Mure i trgovišta Kotoriba zasnivan na analizi hidrološke karte Mure te protokola trgovišta. (U časopisu Hrvatsko zagorje, časopis za kulturu 1-2/22 (2016) objavila sam članak koji se odnosi na analizu kulture stanovanja obitelji Bedeković prema inventarima za 1813. i 1818. godinu.)
Kotoripčnani su radosni glede toga pa su općinski čelnici obećali kako će je skoro pozvati na svečanu promociju Kotoripski protokoli.
