Ekipa RTL-ove emisije Potraga donosi priču iz Međimurja. Iako su napadači poznati i privedeni, te je protiv njih podignuta optužnica sve je stalo na općinskom sudu u Čakovcu gdje proces još uvijek traje.
‘Dok su mi rekli kako je prebit, kak je pretučeni, da su mu sve, unutarnji organi sve su uništili, i onda sam se već… nadala sam se jer je bio jak čovjek, jaki dečko, reko bude prebrodio no dok smo došli već su nam javili da je umro.’
“Vidio sam ga zadnji put u bolnici, dok je ležao tamo kao mrtav. Još je bilo znakova kaj su ga oživili malo, i onda smo doma došli… Zvali su nas za 2,3 sata da je preminuo. To je bio šok. To ne daj bože da tko proživi kaj smo mi.”
27.01.2011. u 8:45 u čakovečkoj bolnici 22-godišnji Tomislav Pergar iz Vukanovca podlegao je ozljedama koje su mu u tadašnjem klubu Guru nakon svađe nanijela trojica mladića. Teško pretučeni Tomislav ostavljen je u lokvi krvi ispred kluba. Hitnu je pozvala jedna djevojka koja se ondje slučajno zatekla.
Doktorica Dubravka Kapun sjeća se da je Tomislav primljen u izrazito teškom stanju te su ga čak dva puta morali oživljavati.
“Išli smo zapravo odmah u operacijsku salu, iako je njegovo stanje bilo vrlo loše i to je bila jedina mogućnost, tu smo zaista ispravno napravili jer je puno razderotina bilo u trbušnoj šupljini i trebalo je zaustaviti to krvarenje”, govori nam doktorica Dubravka Kapun iz Županijske bolnice Čakovec.
Krvni podljev stražnje strane oba bubrega, krvni podljev jetre, krvni podljev silaznog dijela debelog crijeva te puknuće arterije koja dovodi krv u crijeva dio je ozlijeda s kojima je Tomislav dovezen u bolnicu.
“Trbuh ima svoje zaštitne mehanizme i bila je potrebna itekakva snaga da budu takve ozljede”, dodaje doktorica Kapun za RTL.
Njegovoj majci zato je jos neshvatljivije da netko ubio njenog sina i to zbog svađe.
“Ako je već stvarao probleme nek bi pozvali policiju i reču im radi probleme, nemremo ž njim, ovo ono i nek ga odpeljaju, ali iti ga bit, ritat, ko da je životinja”, kaže Tomislavova majka Spomenka Pergar.
Smrću Tomislava za njegovu rodbinu počela je višegodišnja agonija čekanja da se utvrdi i kazni krivca. Jer iako su sva trojica napadača, poznata i privedena, te je protiv njih podignuta optužnica sve je stalo na općinskom sudu u Čakovcu gdje proces traje već 6 godina.
“Oćem da znam kaj je jenput, bar neka pravda, pa ćer bu dobili teden dana zatvora, svejedno, mesec ili leti ili ne budu dobili zatvora uopće mi nije važno, samo nek se reši to čim prije da se reši”, kaže Tomislavova majka.
Umorni od čekanja počeli su i sumnjati da se predmet namjerno odugovlači.
“Sigurno je to, da je to sve to tak namešteno, da tak to rade, drugač.. ne znam, ne znam kaj da vam rečem na to”, dodaje Tomislavov otac Marijan Pergar.
Na sudu tvrde kako je riječ o kompliciranom slučaju i da sve ide svojim tijekom.
“Nema tu nikakvog govora o zavlačenju kaznenog postupka niti bi se postupak namjerno odugovlačio niti išta u tom smislu. Postupak se kažem aktivno provodi, više raspravnih ročišta je zakazano, brojni dokazi su se provodili, saslušavali brojni svjedoci”, kaže glasnogovornik Općinskog suda Čakovec Branko Stanić.
Pa ipak u 6 godina saslušano je samo 15 svjedoka, 2011. i 2012. održano je 5 ročišta, ali zatim dvije godine niti jedno, 2015. jedno, a od tri ročišta lani jedno je odgođeno. Zastoj je, kažu na čakovečkom općinskom sudu, uzrokovalo vještačenje o tome je li prvookrivljeni Matija Marčec raspravno sposoban.
“To znači da on u tom danom trenutku nije sposoban shvatit znači značenje i prirodu kaznenog postupaka i pojedinih procesnih radnji koje se tamo događaju i da nije sposoban aktivno sudjelovati u raspravi, aktivno se branit, davati upute i sporazumijevat se sa svojim braniteljima”, objašnjava Stanić.
Samo utvrđivanje toga trajalo je čak 2 i pol godine. Za to vrijeme drugookrivljeni Bruno Hančić sudjelovao je u tri teške krađe te pretukao 22-godišnju djevojku koja je zadobila potres mozga.
“Sad bi mu bio rođendan 1.6., ve bi bio 29 godina star. I kaj ja imam od toga? Ke mi je 6 i pol leti v grobu. Meo bi možda i familiju i se, ali nemaš ništ… Suze i tugu i bol i nikar drugo nemaš”, kaže Tomislavova majka Spomenka.
“Mi smo vec razmišljali da bi prodali sve i otišli jer drugo nemamo kaj”, dodaje otac Marijan.
No predomislili su se i odlučili pravdu potražiti u Stasbourgu – na Europskom sudu za ljudska prava. Njihov odvjetnik, Zoran Novaković Sudu je već predao zahtijev budući da je prošlo 6 godina čime je, objašnjava Novaković, prema kriterijima Europskog suda pređena granica razumnog roka suđenja. 13. travnja Sud je od hrvatske Vlade stoga zatražio očitovanje. Zadnji rok je 27.7. Pred Vladom su sada dvije opcije:
“Postoji mogućnost da Vlada predloži mirno rješenje spora i nekakvu nagodbu, a postoji i mogućnost da odbije, da zauzmu stanovište da nije bilo nikakve povrede ljudskih prava”, kaže odvjetnik Novaković.
U potonjem slučaju Europski sud može uzeti slučaj u razmatranje i donijeti odluku. A ona bi mogla biti u korist obitelj Pergar jer se u žalbi pozivaju i na činjenicu da u hrvatskoj ne postoji instutut zaštite prava oštećenika na suđenje u razumnom roku.
Drugim riječima zapravo onaj tko je oštećen, koji je žrtva ima manja prava nego optuženik?
“Tako proizlazi, da. A prema standardima Europskog suda i oštećenik bi trebao imati mogućnost i zakonom određene mehanizme da ubrza postupak”, ističe odvjetnik Novaković.
Okrivljeni ili optužba tako mogu sudu podnositi zahtijeve za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku sve do razine Ustavnog suda dok je oštećenik oduđen na pisanje molbi sudu.
“Postoji već nekoliko presuda protiv Hrvatske u kojima je to konstatirano. Znači ako to postoji to je uputa Vladi da dopuni ili izmjeni Zakon u tom smislu. Prema mom saznanju ne znam radli li se bilo šta po tome”, kaže odvjetnik.
Na sporost suda u Čakovcu upozoravali su i iz Udruge mladih Mali Mihaljevec.
“Naravno da ne možeš ništa napraviti nego nekakav prosvjed pa smo dogovorili miran mimohod, sjećanje na njega kako bi malo pozornost medija privukli. No to je prošlo, tjedan dana u novinama i opet 4 godine ništa”, kaže Vedran Kovačić iz Udruge mladih Mali Mihaljevec.
“Jednog dana to može biti i naše dijete. To ne smije se sam tak zaboraviti, moraju se neke stvari riješiti i mora doći sve na svoje jer poruka je nikakva zapravo – ako su još na slobodi znači niš se nije riješilo, a to je najgori slučaj”, dodaje Filip Mikulaj.
S tim se slaže i ravnateljica srednje graditeljske škole u Čakovcu koju je Tomislav završio nakon čega je odmah krenuo raditi u struci. Kaže kako ga svi pamte dobrog mladica – osobu koja je svima pomagala i s kojom nikada nije bilo problema.
“Sramotno je da se tako dugo čeka, to sigurno, jedan takav mladi život da je uništen – to je prestrašna stvar. I predugo roditelji pate”, jasno će ravnateljica Graditeljske škole Čakovec Srebrenka Pongrac.
A ta patnja očito će se nastaviti jer se suđenju ne nazire kraj. Sljedeća rasprava, prva ove godine je tek u lipnju.
“Obrana je zatražila dopunu nalaza i mišljenja sudsko-medicinskih vještaka, dostavljena je vještacima medicinska dokumentacija, na njihovo proučavanje, i da dostave nalaz i mišljenje i onda će biti pozvani na raspravu da obrazlože svoje nalaze i mišljenje”, pojašnjava glasnogovornik Općinskog suda Čakovec Branko Stanić.
Nakon što je Potraga o slučaju obavijestila ministarstvo pravosuđa iz njega su poručili da će u općinskom sudu u Čakovcu provesti nadzor. Kako će se pak Vlada postaviti prema tužbi Pergarovih sudu za ljudska prava ostaje nepoznanica jer nam ured zastupnika Hrvatske pri tom sudu do zaključenja priloga nije odgovorio.
Tomislavovi roditelji kažu kako su svjesni da im ništa ne može vratiti sina ali žele pravdu. “Nemrem pozabiti to nigdar ni oprostiti jer je bio jako dobar dečko, vrijedan dečko, marljiv, sve, kaj je morao na takav način mreti. Na takšen okrutan način poginuti kaj si nije zavrijedio. I zato prosim pravdu i sve nek se to jenput riješi”, kaže majka Spomenka.
“Svaki dan misliš na njega. Kad bu došao doma i tak… Uvek kad stavimo tanjure na stol… uvijek daš više, misliš da je još… I to ti je tak. Nemrem pričati, tako mi je teško”, dodaje otac Marijan.
Tražili smo reakciju optuženih Matije Marčeca, Brune Hančića i Denija Pikla, ali na pozive se nisu javljali. Njihovi odvjetnici pak nisu željeli komentirati slučaj. Sva trojica optuženih na sudu su se izjasnila da nisu krivi…
Priču iz Međimurja pogledajte u videu:
