Još je nekoliko kola ostalo do kraja 1. HRL za žene i više-manje je poznat sastav najjače ženske hrvatske lige za sljedeću godinu. Teoretski, ostanak ŽRK Zrinskog još uvijek nije siguran i zato se rukometašice iz Čakovca moraju potruditi za osvajanje barem još dva boda kako bi mirno mogle dočekati kraj sezone, bez toga da ovise o drugima. Jedna od igračica koja je u klubu od svojih rukometnih početaka, Ira Resman, iz svojeg nam je ugla prokomentirala rezultate Zrinskog ove sezone, a osvrnula se i na kadetske završnice koje je sa svojim suigračicama osvojila. 2014. godine, uz osvojeni naslov, proglašena je i za najbolju obrambenu igračicu završnog turnira, donosi portal hrs.hr.
Tko je Ira Resman? Predstavi nam se u nekoliko rečenica.
Moje ime je Ira Resman, dolazim iz Čakovca, imam 20 godina. Završila sam opću gimnaziju u Čakovcu, a sad studiram Menadžment turizma i sporta. Igram od svojih početaka za ŽRK Zrinski koji dolazi iz Čakovca.
Kako su izgledali tvoji rukometni početci? Za koje si klubove do sada igrala?
Kao malu roditelji su me upisali u plesnu školu da imam neki hobi. S vremenom su zaključili da bi bilo možda bolje da se bavim nekim sportom. I tako su me sa sedam godina odveli u dvoranu i upisali na rukomet, koji se u konačnici pokazao puno boljim odabirom. Oduvijek sam u istom klubu. U ono vrijeme kad sam počela s rukometom klub se zvao RK SAN-SPORT, gdje su trenirale djevojčice i dječaci. Kasnije je klub promijenio ime i od onda nastupa po nazivom ŽRK Zrinski Čakovec.
Prije četiri godine kadetkinje Zrinskog osvojile su naslov državnih prvakinja, a ti si tada proglašena najboljom obrambenom igračicom. Gdje su danas djevojke iz tvoje generacije – jeste li se sve nastavile baviti rukometom?
Oduvijek smo u mlađim dobnim skupinama postizale odlične rezultate. Tako smo prije četiri godine u napetoj finalnoj utakmici, protiv tradicionalnih suparnica iz Podravke, uspjele osvojiti naslov državnih prvakinja, koji smo godinu dana kasnije i obranile. Danas nismo više u onom sastavu kao od prije nekoliko godina, što je i realno. Dođe vrijeme kad svaka krene svojim putem. Neke cure su već napravile iskorak i otišle u veće i jače klubove, neke su odustale zbog ozljeda, fakulteta… Ali ima nas još nekoliko u klubu iz te generacije.
Zrinski je ove sezone pri dnu tablice. Što se najviše promijenilo u odnosu na prošlu sezonu, koju ste završile na vrlo dobrom šestom mjestu?
Teško je to reći… Definitivno je utjecaj u igri ostavio igrački kadar koji se dosta promijenio u odnosu na prošlu sezonu. Realno je da ovaj klub nema starije igračice, jer je u početku startao s rukometnom školom za djevojčice, da bi danas manje-više igrao prvu ligu s tim istim djevojkama. U prošle dvije sezone imali smo pomoć nekih igračica koji su bile na posudbi, što je dosta dobro funkcioniralo. Što se točno dogodilo ove sezone ne znam, ali sigurno je da klub ima premladi igrački kadar za natjecanje u prvoj ligi. Unatoč tome, i dalje se borimo.
Koji su vam ciljevi do kraja sezone?
Primarni cilj je naravno ostanak u Prvoj ligi. Mislim da smo ga uspjele osigurati, ali ostala su još tri kola do kraja i nikad se ne zna što se još može dogoditi… Zato bi bilo dobro da osvojimo još neke bodove do kraja sezone i budemo sigurne da ostajemo u Ligi.
Koji su treneri ostavili utjecaj na tvoj način igre?
Mislim da svaki trener želi prenijeti svoj znanje na igrače, pa tako i moji dosadašnji treneri. Prvim rukometnim koracima i osnovama podučile su me trenerice Darinka Pavleković i Ljubica Vrbančić, koje su nas vodile kroz mini rukomet i učile rukometnim osnovama od samih početaka. Kasnije, kad je na red došao veliki rukomet, preuzeo nas je Nebojša Buvač s kojim smo imale odlične rezultate i osvajale državna prvenstva. Željko Golik je trener s kojim smo ostvarile ulazak u Prvu ligu, ujedno i sadašnji trener. Puno smo vremena proveli zajedno. Vodio nas je sve te godine u Prvoj ligi pa mislim da je svojim savjetima i iskustvom prenio najviše znanja i iskustva na sve nas.
Kako vidiš svoju rukometnu budućnost? Planiraš li izvan granica Hrvatske ili misliš da još nije vrijeme?
Trenutno ne razmišljam previše o tome. Cilj je osigurati opstanak kluba u Ligi, a što će biti narede godine, vidjet ćemo.
Brzopotezna pitanja:
Rukometni uzor: Renato Sulić
Najdraži rukometni klub: nema ga.
Prije utakmice uvijek…. odmaram i pripremam se za utakmicu.
Utakmica za pamćenje: finale Državnog prvenstva za djevojčice(1996. i mlađe) u Umagu 2010. godine.
Pjesma koju slušam za “nabrijavanje”: ono što svira u svlačionici.
U slobodno vrijeme najviše volim… družiti se s obitelji i prijateljima.
Kad ne igram i treniram rukomet, bavim se… fakultetom, raznim aktivnostima…
