Stiglo je i to vrijeme da poslodavci povlače za rukav građane koji traže posao i nude im ugovore o radu. Nezaposlenost u Međimurskoj županiji u posljednjih je sedam godina prepolovljena.
Na kraju 2010. bez posla je bilo 7120 Međimuraca, a prema još neslužbenim podacima na kraju travnja broj nezaposlenih mogao bi pasti na 3850.
– Službeno je na kraju ožujka bilo 4004 nezaposlenih, a sad će ih biti oko 3850. Najtraženija su zanimanja ona u metaloprerađivačkoj industriji, građevini, ugostiteljstvu, te industriji kože i obuće, što je i tradicionalno za Međimursku županiju – kaže nam Marina Kodba iz čakovečkog poručnog ureda HZZ-a.
Slobodna radna mjesta
Na jučerašnjem Sajmu poslova u Čakovcu poslodavci su nudili slobodna radna mjesta.
Proizvodnja PG iz Preloga, u vlasništvu austrijske obućarske tvrtke Paul Green, nudi ugovore na 12 mjeseci, uz mogućnost produljena na neodređeno, besplatni prijevoz, rad u novoj, modernoj tvornici, ‘stimulirana primanja u skladu sa zalaganjem i radom’, regres i božićnice.
Uvjet je samo završena osnovna škola, a ne traže ni iskustvo u obućarskoj industriji.
Teško do radnika
Mario Tomašek iz tvrtke Kabel mont traži vozače, soboslikare i strojare.
– Radnike s iskustvom je teško pronaći. Zapošljavamo zato i one bez iskustva koje onda obučavamo. No, posljednjih godinu dana teško je doći do bilo kakvog djelatnika, a čak ne možemo ni do pomoćnih radnika. Oni koji su otišli van neće se brzo vratiti, a oni koji već negdje rade, radije će otići pregovarati s poslodavcem da mu podigne plaću, nego da prijeđe u drugu firmu – pojašnjava. Nudi satnicu od 22 do 28 kuna neto.
Za ta je zanimanja u Njemačkoj satnica od početnih devet eura, pa do 12 ili 13 eura za majstora, a sve dalje ovisi o sposobnosti pregovaranja s poslodavcem.
– Ljudi odlaze, a zasad ne znam da bi se netko vratio iz inozemstva – dodaje. Osim veće plaće, ljude na rad u inozemstvu tjeraju i bolji uvjeti za rad.
Bolji tretman vani
– Imam bratića u Njemačkoj, i tamo je život skup i ne uštedi onoliko koliko je očekivao, ali se gazda prema njemu ponaša kao prema čovjeku – kaže Ivan Levačić, koji je došao pogledati ima li što za građevinske tehničare.
Dragutin Čehunec je, veli, mesar, kovač, trgovac i kuhar.
– Kuhati sam naučio u vojsci, no najvažnija mi je mesarija. U jednom trgovačkom centru plaćali su mi 1800 kuna, a putne nisam dobivao, pa sam skoro cijelu plaću potrošio na benzin. Sad tražim posao – kaže.
Krojački obrt Anna traži pet šivačica ili šivača. Trenutno nema slobodnih radnika u toj struci, a Međimurje je nekad bilo poznato po tekstilnoj industriji.
Usklađuju kvote
Dražen Blažeka, ravnatelj Tehničke škole u Čakovcu, napominje da se u Međimurju usklađuju upisne kvote s gospodarstvom.
Škola je lani upisala jedan dodatni razred CNC operatera, a ove će upisati dva razreda bravara i duplo veći broj automehaničara, dok autolimare neće upisivati.
– Ono na što kao škola i županija kao osnivač ne možemo utjecati, jesu plaće. Dobro je što metaloprerađivačka industrija ide prema tome da plaće budu tisuću eura – zaključuje Blažeka.
