Obični, znamo reći mali ljudi kroz povijest stvarali su velike, stamene, istinske, domoljubne, svete, pobjedničke i tužne vrijednosti Međimurske Hrvatske.
Znali su i ogriješiti, zbog toga trpjeti i tugovati, ali nisu izgorjeli, nisu nestali i na njihovim je nasadima i temeljima ostala čvrsta, sagibljiva ali ne slomljiva i ne slomljena Međimurska Hrvatska. Vrlo često podložna stranim utjecajima, modama i trendovima, koji su je nastojali i nastoje udaljiti od izvora života između Drave i Mure.
Takva Hrvatska nije imala svoje Hajduke, Uskoke, Puntare, Pandure, Honvede, Ustaše, Proletere, Gusare…, nego je imala sinove svoje koji su iz ništa činili mnogo, što su koristili za potrebe svoje. Ali često puta su im mnogi sa strane krali, stranci i domaći, koji smisla i duha za nešto vrijedno u sebi imali nisu.
Da, i takva je Međimurska Hrvatska, od nekada do danas, no ipak, sunce grije, Bog ljubi i narod slavi one koji su umom svojim, slogom međimurskom i rukom vrijednom ispisivali i stvarali naprave, alate, strojeve, priče i povijest. Tako je nastao i ‘Spust murskih ladji’. Naglasiti treba, tradicionalnih murskih ladji, koje su nastale, koristile se i opstale na području današnje Općine i Župe Sveti Martin na Muri. U drvu iskopane, ili iz ‘foslina’ drvenih izrađene ladje, plovila koja su služila ribičima, šumarima, ratarima, lovcima i krivolovcima, ljubavnicima i poljarima.
Ranije spomenuti trendovi, tehnologija i gospodarsko-političke promjene na stranu, gotovo u zaborav bacile su murske ladje, rekli bi mnogi, u ropotarnicu povijesti i zbilje. I pitaj Boga gdje i kako bi sve završili da se njih nije sjetio jedan svetomartinski zet, Franjo Makovec, koji je svoju zamisao prenio na drugog svetomartinskog zeta Branka Polanca.
Kazao je Makovec svom prijatelju i stranačkom kolegi, kako bi ladje trebalo izvući iz zaborava i učiniti nekakav turistički proizvod. Makovčevo sjeme palo je na dobro tlo i Branko Polanec je osmislio, stvorio i godinama vodio projekt ‘Spust Murskih ladji’ priredbu koja je u minulih 15-tak godina Hrvatsku spojila onda s još dalekom Europom.
– Istina je, zamisao je Bila Franjina (Makovec), a ostalo sam ja preuzeo i s mnogim divnim ljudima napravi projekt koji je uistinu okupio i zbližio tisuće ljudi. Prva dva spusta 2001. i 2002. godine bila su lokalnog značaja, a međunarodni značaj započeo je 5. lipnja 2003. godine, kada se vozio od slovenskih Petanjci do Žabnika. Slijedeće godine polazimo iz Bad Radgersburga, uključivši tako uz Hrvatsku i Sloveniju i Austriju, a 2007. i Mađarsku.
Start iz Bad Radkesburga selimo u Mureck, a stazu produljujemo do Dekanovca. S početnih 50 plovila broj se popeo na 250 u 2013. godini, a prema mojoj evidenciji na svim spustovima sudjelovalo je ukupno 2290 polovila. U početku o tome nismo smjeli niti sanjati i smatram ovo najvećim turističkim uspjehom naše općine i županije.
Stoga sam bio žalostan što 2016. spust nije održan, a ovakav kakav je najavljen za 2017. godinu je nešto sasvim drugo i neusporedivo s tradicijom kojoj smo u početku težili davali značaj, kaže Branko Polanec koji zbog zdravstvenih neprilika, ali i nerazumijevanjem nekih novih ljudi više nije u žarištu događaja koje je u stvari i naravi njegovo djelo.
Polanec kaže kako je s negdašnjim županom slovenske Općine Tišina Jožefom Poredošom, radio na projektu koji bi ‘Spust murskih ladji’ omogućio sufinanciranje iz EU fondova. Zbog toga, kao i zasluga, na svim budućim ‘ladjama’ mjesta treba biti za Branka Polanca, prvog kormilara ove uistinu lijepe i prepoznatljive priredbe na divljoj, ali dragoj, svetoj i lijepoj Muri.
