U tjednu koji je iza nas i službeno smo dočekali početak proljeća koji je s obzirom na relativno visoku temperaturu zraka više podsjećao na početak ljetnog razdoblja. No, ne treba se zanositi da će takvo razdoblje duže potrajati jer dobro znamo da još i u prvoj polovici mjeseca maja može biti izaženijeg mraza tzv. “ledeni sveci”. Stoga, ne treba žuriti sa sjetvom/sadnjom toploljubivih biljaka na otvoreno, već biramo one kulture koje su otpornije na hladnoću.
Kada vremenski uvjeti dozvole radove na otvorenom u rano proljeće krećemo sa sjetvom mrkve, peršina, pastrnjaka, rotkvica, špinata, blitve, boba i graška, te sadnju luka iz lučica i proljetnog češnjaka.
Osim sjetve i sadnje raznih povrtnih kultura, u rano proljeće kreće berba matovilca. Matovilac predstavlja značajan izvor nutrijenata što je posebno važno nakon dugog perioda zimske prehrane sa ograničenim izborom svježeg voća i povrća.
Danas sam odlučila staviti naglasak na sjetvu graška i boba zbog jačanja svijesti o prehrambenoj vrijednosti mahunarki, kao i dobrobiti proizvodnje mahunarki zbog svojstva fiksacije dušika koja doprinosi povećanju plodnosti tla na prirodan način. Zbog visokog udjela proteina i povoljnije cijene u odnosu na cijene mesa i mesnih prerađevina, mahunarke su u prošlosti nosile titulu “meso za siromašne”. Poznato je još i da konzumacija mahunarki izaziva nadutost i plinove, što je u svakom slučaju neugodna nuspojava. Iz navedenog je vrlo jasno kako su mahunarke postale nepoželjna namirnica, te se u posljednjih nekoliko godina stvorila potreba da se ukaže na dobrobit konzumacije mahunarki posebno u sprečavanju pojave dijabetesa i rješavanju problema pretilosti.
U mahunarke ubrajamo velik broj vrsta koje se proizvode za ljudsku i stočnu ishranu, a nazastupljeniji u uzgoju su grah i grašak.
Grašak je biljka kratke vegetacije i umjerene klime, a sjetva počinje vrlo rano u proljeće.
Klijanje graška počinje već pri temperaturi od 2°C, pa sa sjetvom ne bi trebalo dugo čekati jer će kasnije visoke temperature negativno djelovati na rast i urod. Naime, uslijed visokih temperatura u vrijeme cvatnje i neposredno nakon dolazi do osipanja cvjetova, a mahune ostaju sitne i zakržale sa malim brojem zrna. Grašak se ne smije sijati na istu površinu barem 4 godine, ali je zato dobra pretkultura za ostalo povrće. Prema visini stabljike razlikujemo 3 tipa kultivara, a to su niski, poluvisoki i visoki. Poluvisoke i visoke sorte graška trebaju potporanj, a u tu svrhu možete iskoristiti izboje od rezidbe voćaka i vinove loze.
Iako je sezona berbe graška relativno kratka, viškovi mladog zrna mogu se sačuvati zamrzavanjem te biti na jelovniku tijekom cijele godine.
Bob se tradicionalno uzgaja na mediteranskom području gdje je dobro poznata priprema jela od mladih mahuna i mladog zrna, dok se vrlo rijetko uzgaja u kontinetalnom području iako uvijeti tla i klime odgovaraju njegovim potrebama za rast i plodonošenje. Bob kao i ostale mahunarke karakterizira visoki udio proteina, ali i visoki sadržaj fosfora i vitamina B skupine. Prilikom pripreme jela bob se mora dobro termički obraditi jer pored korisnih sastojaka sadrži i spojeve (tanin, vicin, konvicin) koji kod osjetljivih osoba uzrokuju slabokrvnost, odnosno bolest pod nazivom favizam.
Za pripremu jela koriste se mlade mahune i mlado zrno dok se fiziološki zrelo zrno koristi za stočnu hranu. Berba se obavlja u nekoliko navrata, a viškove mladog zrna možete zamrznuti .
Bob je jednogodišnja biljka sa duboko razvijenim korijenovim sustavom na kojem su redovito prisutne simbiotske bakterije iz roda Rhizobium. S obzirom da bob relativno rano završava vegetaciju na njegovo mjesto možete posaditi neko drugo povrće koje će iskoristiti fiksirani dušik. Izbjegavajte sjetvu na isto mjesto barem 3 godine. Stabljika naraste od 60 do 150 cm visine ovisno o kultivaru.
“Kućica” boba
Vrlo čest način sjetve u kućnim vrtovima je tzv. sjetva “pod motiku”, gdje se na jedno sjetveno mjesto stavi nekoliko zrna. Preporuča se za teža tla ili na tlu sklonome stvaranju pokorice, jer će više sjemenki lakše probiti tlo. U kontinentalnom području bob se uobičajeno sije u ožujku i početkom travnja.
Cvjetovi boba se nalaze pojedinačno ili u grozdu (2-6 cvjetova),a imaju karakteristične tamnoljubičaste pjege. Hladno i vjetrovito vrijeme, kao i kiša u fazi cvatnje mogu znatno smanjiti prinos zbog slabog leta oprašivača koji pospješuju oplodnju.
Najznačajniji štetnik je crna bobova uš koja nanosi izravne štete sisanjem biljnih sokova. Zakidanjem vrhova stabljike može se smanjiti napad, a ujedno se pospješuje zametanje mahuna i raniji ulazak u rod.
I jedna zanimljivost za kraj… Uvriježeno je pučko vjerovanje da zrno boba donosi sreću, pa onaj tko uvijek nosi sa sobom zrno boba nikada neće ostati bez osnovnih životnih potrepština.
Ne zaboravite da ostale savjete vezane uz uzgoj voća i povrća možete potražiti na Facebook stranici Voćkarica&Vrtlarica.
