(ni kod Rumunja to ne prolazi)
Pa, ‘majku mu garavu’, imali ovome kraja i dokad ćemo ovako? Nazire li se barem pokušaj da se neradu i neredu već jednom stane na kraj? Pogledajmo što nam su činili i što čine, a – kako je krenulo – ni sutrašnjica nam neće biti bajna, jer…
…jer, tradicionalno, ni jedna nova hrvatska vlast ne priznaje uspjeh one prethodne. Bilo koja politička opcija kad dođe na vlast – jezik bi valjda pregrizla da to učini – prethodnicima ne prizna nikakav pozitivan uspjeh.
Ne, nema toga u Hrvatskoj jer, hrvatska ‘povijest’ iznova počinje sa svakom novoizabranom garniturom. Puna usta demokracije su vladajućim, dok u uredima i državnim tvrtkama sjede ‘uhljebi’ zaposleni putem natječaja ‘nepotizam na djelu’.
Ponegdje su čitave obitelji i najbliža rodbina zaposlena u istoj tvrtci ili gradskim uredima dok grad na četiri rijeke – javljaju portali – pravi je rekorder u ‘nepotizmu’. Kažu, u gradskoj upravi i u gradskim tvrtkama radi ‘golemo obiteljsko stablo’.
Toliko je golemo, (preko 100 članova – svi su povezani rodbinskim vezama, kumstvima…) – da podsjeća na ‘sekvoju’ – američki mamutovac.
Komotno bi se moglo, šale se ljudi, na prilazima gradu postaviti ‘mural’: ‘Naši naprijed – ostali jok’!
Eto, tako funkcionira naša politika, to je ogledalo naših neimara, naših uzdanica. A gdje caruje podobnost stručnost je suvišna. U koju se pred izbore političari zaklinju. I, kako ne voljeti i ne drukati za ruku koja te hrani.
Od ‘Olimpa’ pa naniže sustav vrijednosti odavno vozi ‘spust’. Zar tamo u visinama ne znaju što znači nekome ‘dati riječ’? Što u uljuđenom društvo znači – dati i održati riječ!?
Ako do sada nisu skužili, sad je prekasno govoriti o kućnom odgoju; znate ono; poštenje, poštivanje drugoga i drugačijega, poštivanje i poštovanje starijega od sebe…
Tko s tim stvarima ima problem, neka priupita bilo kojeg svećenika. Garant će mu svaki objasniti da se ‘prut savija dok je mlad’!
Možda ne bi škodilo ovo:
Prvo: – U novom Izbornom zakonu kandidatima uvjetovati da prisegnu na Ustav RH da; – ‘…budu li izabrani – svoje dužnosti moraju obavljati u skladu sa Ustavom RH, a za možebitno kršenje zakona i/ili počinjenu štetu – na račun građana – garantiraju vlastitom imovinom?’
Moralna odgovornost se, naravno, podrazumijeva jer, za pretpostaviti je, nemoralni dugoprstići ne bi se ni kandidirali. Ih!
Drugo: Dogodi li se ovo ‘prvo’ (što, ziher neće) – zamislimo taj ‘stampedo’, ‘stampedo’ na kandidacijske izborne liste.
Zvuči naivno? – naravno? Djetinjasto? – nego što? Kao – utopija? – svakako. A, što reći na dosadašnje ‘utopije’ naših vlada? Ni za ove aktualne ne bih stavio ruku u vatru, jer kako je krenulo… i ne vjerujem da smo pogodili izabirati najbolje i najsposobnije kćeri i sinove što ih Hrvatska ima?
Kakvi sve maheri su nam minulih godina krojili sudbinu i vukli za nos da su nam nosovi k’o u Pinokija.
U koje smo se nekad kleli, s osmjehom od uha do uha, sad se slobodno šeću Hrvatskom. Ne, nisu oni krali. Oni su ‘otuđivali’. Čujete li? ‘Otuđivali’!
Pa, sunce im žarko lopovsko. I njima, i pravosuđu, i ‘otuđivanju’. Ehej! Vlado, evo vam posla – ukinite ‘otuđivanje’! Ukinite taj relikt socijalizma.
Naravno, uz razbojstva i ostala zla dovoljno će nam biti – krađa i lopovluk.
Ukaljali su nas svojom kriminalnom septičkom jamom iz koje nam tek nosovi vire. To je naša stvarnost. Jedni glume poštenjačine, drugi imaju problem dok nešto pišu, treći prepišu diplomski rad, četvrti nehotice prepišu tuđu ‘lektiru’… pa se ispričaju…
I sad bi premijer A. P. trebao presuditi. Riskantan bi to bio potez ako nije čovjek siguran da se u košari punoj jaja ne krije još koji mućak. Opreza nikad dosta, jer sa’salmonelom’ nema zezancije!
Na lažna obećanja i lopovluk, lakonski odmahujemo rukom, jer ‘(…) tu se ništa ne može učiniti’ – došavši s jutarnje mise, uz kavu mi govori znanac J. Poput stada spremnog za ‘halal’ klanje smo pitomi. Valjda nam tako paše? I zato ćemo ‘odnijeti gaće na štapu’.
Obrazovanje ni u socijalizmu nije bilo dostupnije nego je danas. Ispod pulta imaš što ti srce poželi; srednjoškolske svjedodžbe, diplome, doktorske disertacije, vozačke dozvole, putovnice… hrvatske su na visokoj cijeni, cigarete, cigaršpici, duhan rezani, lijekovi, droga za skuhati mozak, neregistrirana živa i zaklana stoka – i sitnog i krupnog zuba… Nema čega nema.
Osvojiti vlast i biti na vlasti u Hrvatskoj za većinu je najpoželjnije zanimanje, jer – samo nebo je granica – što sve u četiri godine mandata pojedini hrvatski političar može postići.
Kome nije pravo što stvari kod nas tako funkcioniraju može se žaliti ‘upravi vodovoda’. Gdje ga čeka nečiji ‘kum’.
Za izradu dokumentacije i epliciranje u neki EU fond stručnjake imamo pa, ako se, recimo, registriramo kao ‘referentni centar’ za sve koji žele ‘vladati, a nizašto ne odgovarati?’, možda bi mogli do ozbiljnih ‘ojra’?!