‘Ja vu vrtić moram iti, vjutro rano se zbuditi i na posel s mamom iti. Oči moje išče male one bi vam dale spale ali mama mora iti peneze zaslužiti, kaj mej more kapu, hlače i cipele kupiti. Mama me vu vrtić pela, tam vam imam čuda sega. Dobre tete ke me paze i dečkere ki se svade’- Lucija Krnjak
Sjećam se još kao trogodišnja djevojčica kako je to biti dijete odgajateljice u vrtiću. S obzirom da sam preskočila jaslice krenula sam sa svojim uzrastom u vrtić. Mama je u to vrijeme radila u jaslicama pa me nije mogla staviti u svoju grupu nego što je i logično krenula sam sa svojim vršnjacima. Još u prvim počecima sve je teško jer je sve drugačije. Odjednom se nalaziš u grupi s puno druge djece znaš da moraš slušati dvije tete koje su u skupini ali sama činjenica da više nema mame je otužna.
Sve sobe u vrtiću imaju pogled na veliko dvorište koje služi za igru na zraku. Nemam baš puno sjećanja na vrtić ali jedno od upečatljivijih je ono kad sam prislonjena na veliko staklo s pogledom na zeleno dvorište ugledala svoju mamu kako radosno šeta s puno druge- meni nepoznate djece. Naravno, s vremenom sam prihvatila tu situaciju jer mi je mama sve dobro objasnila i kasnije nisam imala problema da nekad moram ‘podijeliti svoju mamu’.
Kako sve kreće još od vrtićke dobi, tako i sva zanimanja kreću od osnovne socijalizacije koja se dobije upravo u vrtiću. Prvo zanimanje koje ćemo predstaviti je – kako je biti odgajateljica u vrtiću. Priču donosi Danijela Vadlja koja kao odgajateljica radi 40 godina i ima puno iskustva s radom predškolske djece.
– Kao mala djevojčica uvijek sam se igrala s lutkama i bila im učiteljica. U drugom razredu Gimnazije odlučila sam biti odgajateljica i raditi s najmanjom djecom u dječjem vrtiću. Nakon Pedagoške akademije u Zagrebu, odmah sam se zaposlila kao odgajatelj u Čakovcu, rekla je Danijela Vadlja.
Nekad su žene, u većini slučajeva, bile domaćice koje su se brinule o odgoju svoje djece, ali vremena su se promijenila i žene su počele raditi u različitim profesijama te su djecu trebale zbrinuti tokom svog radnog vremena. Otvorili su se vrtići kao ustanove koje se bave odgojem i obrazovanjem djece predškolske dobi.
– Moj posao je stvoriti ugodno okruženje koje omogućuje djetetu da se kroz igru razvija i raste. Za posao se moram dobro pripremati što podrazumijeva svakodnevno biranje sadržaja, priča, stihova i igara kako bi se djeca što kvalitetnije pripremila za školu i daljnje obrazovanje, priča Danijela.
Radno vrijeme traje 5 i pol sati dnevno, što uključuje intenzivan rad s djecom kroz likovne, glazbene, govorne i sportske aktivnosti. Djeca uče kroz igru, socijaliziraju se i na aktivan način otkrivaju sebe i svijet oko sebe. Uz rad s djecom potreban je rad i s roditeljima u individualnim i zajedničkim aktivnosti poput roditeljskih sastanaka, druženja u skupini ali i van vrtića u prirodnom okruženju.
– Educiram se cijeli radni vijek kroz razne radionice na aktivima i odgajateljskim vijećima, čitajući literaturu, prateći inovacije vezane uz rad koju kasnije integriram u rad s djecom, kaže Danijela Vadlja.
Radno vrijeme vrtića počinje u 5:30 i završava u 16:30. U skupini rade po dvije odgajateljice s oko 20-tak djece ovisno o dobnoj skupini. Djeca u vrtiću imaju doručak, ručak i užinu te vrijeme za igru, boravke na zraku i spavanje.
Posao odgateljice, prema riječima naše sugovornice je veoma zanimljiv, kreativan, naročito dobar za ženu majku koja ima dovoljno vremena za svoju djecu i obitelj. Važno je uz znanje u radu s djecom, imati veliko srce i razumijevanje te stvoriti toplinu u kojoj se djeca dobro osjećaju.
Predstavljanjem zanimanja odgajateljice u vrtiću započela je era priča koje ćemo Vam svaki tjedan donostiti na portalu emedjimurje.rtl.hr. Cilj priča je da pokažu čari ali i mane svakog zanimanja te ljepote koje posao može pružati ako radite ono što volite. Pronalazak pravog zanimanja ponekad je teško jer u mnoštvu poslova trebamo pronaći sebe i iskonski osjetiti što nas ispunjava i raduje jer – svaki posao koji koristi čovječanstvu uzvišen je i važan te ga treba pomno izvršavati.
