Već dvanaestu godinu Stolnoteniskim klubom Kos-Kotoriba uspješno kormilari Ivan Špicar. Ovaj šezdeset šest godišnji Kotoripčan po po svojim aktivnostima poznat diljem Međimurja i šire ima zanimljiv životni put. Rođen je 1951. godine u Varaždinu, a djetinjstvo i ranu mladost proveo je u Nedelišću, gdje mu i danas žive majka i brat, pa ga zbog toga ubrajamo i među Nedelišćance.
Po ocu Josipu, jednom od osnivača Nogometnoga kluba Borac, i bratu Josipu, koji je bio odličan nogometaš toga kluba i on je bio predodređen za nogoloptanje, ali je unatoč tome završio u drugom sportu – stolnom tenisu. Ping-pong ga je privukao u osnovnoj školi gdje ga je u petom razredu počeo igrati sa svojim najboljim prijateljem Dragutinom Virčom, a poslije nastavili u omladinskim prostorijama s Rudijem i Dragutinom Posavcem i Stjepanom Ivančićem i u to su vrijeme bili solidna ekipa i na razini Međimurja.
Nije mu išlo loše pa je 1972. godine bio i pojedinačni prvak Nedelišća. Međutim, tada ga je ‘po potrebi službe’ životni put odveo u Kotoribu, gdje je radio kao mehaničar tekstilnih strojeva u pogonu MTČ-a. Tu je našao i ljubav svoga života, ubrzo i suprugu, Dragu iz Donjega Pustakovca pa su u Kotoribi savili svoje obiteljsko gnijezdo i do današnjega dana ostali Kotoripčani.
Ivek je tu, u tvorničkoj ekipi, nastavio igrati i stolni tenis pa su se uspješno natjecali i u Međimurskoj ligi. U to je vrijeme i u mjestu egzistirao stolnoteniski klub Partizan, koji se borio s prostornim problemima, a oni su i njegovom velikom zaslugom riješeni fuzijom i nastavkom djelovanja u prostorijama tvornice pod imenom MTČ-Kotoriba. U međuvremenu je dobio i dvije kćerke, Martinu i Petru, koje su krenule njegovim stopama i uključile se u treninge, a mlađa Petra još je uvijek blizu kluba i aktivnost je prekinula tek da bi ponosnom djedu podarila dva prekrasna unučića, četverogodišnjega Fabijana i jednogodišnjeg Vanju, koji će, nada se, kad za to dođe vrijeme, uploviti i u stolnoteniske vode.
Predispozicije imaju, jer je njihov otac, a Ivanov zet Stjepan Vidović ponajbolji klupski igrač, a i uspješan trener, koji vodi brigu o novim generacijama kotoripskih stolnotenisača. Nažalost, starija kćerka Martina već godinama živi u Njemačkoj i ima sina Marka, a s njima se djed i baka vide dva-tri puta godišnje.
Ivan se, inače, jako dobro uklopio u svoju sadašnju životnu sredinu, čemu je možda najviše doprinijela njegova aktivnost u stolnoteniskom klubu. Spomenuli smo da je već u trećemu mandatu predsjednik kluba, sadašnjega imena Kos-Kotoriba, a usto i igrač četvrte klupske ekipe, koja se u ovoj sezoni natječe u 3. Županijskoj ligi. U svom dugogodišnjem bavljenju stolnim tenisom igrački se nije probio u krug onih najboljih, ali je u samome vrhu po doprinosu ovome u Međimurju popularnom sportu.
Na turnirima u Kotoribi, osim pripreme dvorane može ga se vidjeti i za voditeljskim stolom s klupskim tajnikom Draženom Radmanićem i drugima, u ulozi suca, a ne libi se uskočiti i ‘u kožu’ Djeda Mraza na tradicionalnom božićnom turniru za mlađe kategorije Međimurske županije, kojega je godinama Kos-Kotoriba organizator.
– Prilično dobro funkcioniramo kao klub. Tu i tamo ima, kao i u drugim sredinama, i ponekih ‘iskakanja’, ali je sve to u normalnim okvirima. Uspostavili smo vrlo dobru suradnju s Općinom Kotoriba, zahvaljujući čemu smo na korištenje dobili i dvoranu, koju smo uglavnom iz njenih sredstava pred nekoliko godina adaptirali pa se može reći da imamo vrlo dobre uvjete za rad. Odlično surađujemo i s Osnovnom školom Jože Horvata i sa sponzorima, u prvom redu s braćom Josipom i Željkom Kosom, kotoripskim privrednicima, po kojima klub od 1994. godine djeluje pod imenom Kos-Kotoriba, a u nabavi opreme dosta su nam pomogli još i Muraplast i OPG Siladi iz Kotoribe i tekstilna tvrtka Bali d.o.o iz Donje Dubrave.
Sve to donosi i rezultate pa je seniorska muška ekipa nakon dosta godina ponovo član 1. Hrvatske lige istok, a njeni su članovi i naši mladi igrači, koji, pogotovo Stjepan Škoda, postižu odlične rezultate i na državnim turnirima i prvenstvima.
No, Ivan nije zaokupljen samo stolnim tenisom. Njegova velika strast još iz dječačkih dana su golubovi, pa je član Udruge uzgajivača malih životinja Međimurska lastavica iz Donje Dubrave, a sa svojim pernatim ljubimcima osvojio je i brojna priznanja na izložbama.
– Ovaj hobi je za mene i malo kompliciran a i skup, jer se moji golubovi nalaze u Nedelišću. U Kotoribi, naime, živim u stanu gdje je njihovo držanje nemoguće pa sam stoga često na relaciji Kotoriba – Nedelišće. No, mama Marija i brat Josip imaju razumijevanje pa se nekako nadopunjujemo u skrbi o njima. Inače sam među osnivačima Udruge uzgajivača malih životinja u Nedelišću 1976. godine, a također i udruge Međimurska lastavica u Donjoj Dubravi 1987. godine, u kojoj sam bio i prvi predsjednik.
Do pred četiri godine bio je aktivan i u politici. Bio je član Hrvatske socijalno liberalne stranke u Kotoribi i njen predsjednik. No, kako kaže, ‘rasvijetlilo mu se’ pa je shvatio da je bolje baviti se drugim, pametnijim i manje stresnim stvarima. Zbog toga se pasivizirao, a nakon toga se ugasila stranka u Kotoribi.
Dobro za obitelj, njegove ptice, a i kotoripski stolni tenis pa vjerujemo da će uspješno odraditi i svoj treći predsjednički mandat u Kos-Kotoribi. A još uvijek nije niti toliko star da klubom nakon toga ne bi kormilario i u četvrtom, a da to ne bude na uštrb njegovih najmilijih i da usto ima bar malo vremena i za svoje ptice….
POKRAJ NAS Ivan Špicar stolnotenisač i golubar iz Kotoribe
Najnovije