Hrvatski olimpijski odbor ove godine tradicionalno je uručivao nagradu ‘Matija Ljubek’ koja je ujedno i najveća nagrada koju HOO dodjeljuje nekom sportašu, savezu ili klubu.
Ove godine jedini klub koji je dobio tu nagradu je Teniski klub Donji Miholjac. Ne znamo koji su bili kriteriji pri odabiru najboljeg kluba, no svakako nam je odluka HOO u najmanju ruku čudna. Ako u obzir uzmemo samo teniske klubove i rezultate koji su mjerljivi i usporedivi, onda je sasvim logično da postoje klubovi koji su ovu nagradu daleko više zaslužili, donosi Facebook TK Franjo Punčec.
U nastavku možete pročitati dopis kojeg je HOO-u poslala Zajednica sportskih udruga Grada Čakovca (dopredsjednik Anđelko Crnčec) te Zajednica teniskih udruga sjeverozapadne Hrvatske (predsjednik Marijan Dugandžić), a na osnovu kojeg i vi možete donijeti svoj sud.
‘Poštovani,
Neugodno smo iznenađeni ovogodišnjom dodjelom priznanja Hrvatskog olimpijskog odbora ‘Matija Ljubek’. S tim u svezi skrećemo Vam pozornost ne nekoliko činjenica.
Dobitnik ovogodišnjeg priznanja (jedino priznanje koje je ove godine uručeno jednom sportskom klubu) je Teniski klub Donji Miholjac. Ove godine u ligaškom ili momčadskom natjecanju Hrvatskog teniskog saveza TK Donji Miholjac nije imao niti jednu momčad !!! (Momčadsko prvenstvo do 14 godina, Momčadsko prvenstvo za juniore do 18 godina, Momčadsko prvenstvo za juniore do 18 godina, Momčadsko prvenstvo za seniorke, 1,2,3. Hrvatska teniska liga…)
(Muška ekipa kluba natjecala se na Hrvatskom kup natjecanju koje je organizirano na njihovu inicijativu u Osijeku po prvi put i koje u sportskom – teniskom smislu nema nikakav značaj.)
TK Donji Miholjanc na rang listama Hrvatskog teniskog saveza ima ukupno pet rangiranih seniora i jednu seniorku (od kojih niti jedan nije iz Donjeg Miholjca), a na rang listama HTS-a mlađih dobnih skupina (12, 14, 16, 18 godina) nema niti jednog rangiranog, što više, niti jednog registriranog igrača ili igračicu!!!
U konkurenciji za dodjelu priznanja bio je i Teniski klub Franjo Punčec Čakovec koji je ove godine obilježio 90 godina postojanja. Na stranu bogata tradicija kluba iz kojega je potekla čitava plejada vrhunskih igrača (Franjo Punčec, Vladimir Petrović, Milan Branović, Josip Šarić, Saša Tuksar, Ivana Lisjak – Davis / Fed cup reprezentativci i prvaci države).
Napominjemo samo rezultate kluba u 2016. godini:
Muška seniorska momčad – 2. Hrvatska teniska liga – plasman u 1. ligu
Ženska seniorska ekipa – 3. mjesto na Momčadskom prvenstvu Hrvatske
Ženska juniorska ekipa – 2. mjesto na Momčadskom prvenstvu Hrvatske
Muška juniorska momčad – kvalifikacije za Momčadsko prvenstvo Hrvatske
Ekipa do 14 godina – prvaci regije TSSH, plasman u završnicu kvalifikacija za PH
Ena Babić – seniorska prvakinja Hrvatske (PH u dvorani) i juniorska reprezentativka
Antonia Ružić – polufinalistica PH, pobjednica hrvatskog Mastersa i reprezentativka do 14 godina
Nika Šarić – prvakinja Hrvatske do 14 godina u parovima
Školu tenisa svake godine polazi više od stotinu djece svih dobnih skupina, a moto škole je ‘Tenis dostupan svima’. Klub je svake godine organizator humanitarnog teniskog turnira čiji se prihod donira udruzi Pogled koja skrbi za djecu s autizmom. TK Franjo Punčec organizator je čak tri tradicionalna međunarodna teniska turnira od kojih su dva, Croatia Cup i Marin Šuica junior open, najznačajniji hrvatski turniri u tim kategorijama, a Croatia Cup proglašen za najbolji teniski turnir u Europi (ni jedan hrvatski turnir nije dobio ovakvo priznanje!).
Nije teško usporediti sportska dostignuća ovih dvaju klubova (vjerujemo da je u konkurenciji za Priznanje bilo više vrijednih sportskih kolektiva, no rezultati ovih klubova iz istoga sporta izravno su usporedivi).
Činjenicama da je unatoč rezultatima koji govore sami za sebe Priznanje ‘Matija Ljubek’ dodijeljeno Teniskom klubu Donji Miholjac pokazuje da se HOO pri dodjeli istoga nije vodio sportskim razlozima, niti interesima hrvatskoga sporta, već su neki drugi razlozi i interesi bili prioritetni. Razočaravajuće je, i štetno za hrvatski sport i njegovu budućnost, kada mjerilo za sportska priznanja nisu stvarna i u sportu vrlo mjerljiva dostignuća, već drugi, netransparentni i arbitrarni kriteriji temeljeni na interesima neke druge, a ne sportske prirode.
Pristup koji ispred stvarnoga rada i rezultata honorira neke druge, nejasne kriterije, demotivira zdravi natjecateljski sportski duh te dugoročno ostavlja štetne posljedice po hrvatski sport. Zbog toga ovakav izbor laureata obezvrjeđuje samo priznanje, i čini veliku nepravdu velikome hrvatskom sportašu čije ime nosi.’
