Došašće ili advent razdoblje je u crkvenoj liturgijskoj godini, vrijeme pripreme za blagdan Božića. Počinje četiri nedjelje prije Božića, a završava 24. prosinca na Badnjak. Adventsko vrijeme mnoge od nas podsjeća na djetinjstvo, ali ono nije samo slatka nostalgija već je i očekivanje novoga, boljega početka.
Svake nedjelje u došašću na adventskim vijencima pali se po jedna svijeća. Četiri svijeće na vijencu znak su četiri adventska tjedna. Prve nedjelje upalili smo svijeću nade i iščekivanja, druga svijeća je svijeća mira, treća radosti i veselja, a danas će nam gorjeti svijeća ljubavi. Uz adventsku liturgiju, u kojoj mise zornice imaju osobitu draž, vjernici mole i u svojim obiteljima.
To je vrijeme kada svako srce dršće nekim djetinjim veseljem u očekivanju skorih božićnih radosti.
Znate li da se prvi adventski vijenac na svijetu pojavio se 1838. u domu za siromašnu djecu “Das Rahe Haus” (“Trošna kuća”) u Hamburgu. Mladi evangelički pastor i odgojitelj Johann Hinrich Wichern (1808. – 1881.) okupio je 1883. siročad s ulice te im u jednoj staroj i trošnoj kući ponudio novi dom. Svake je godine za vrijeme došašća sa svojim štićenicima organizirao trenutke molitve.
U svome dnevniku zabilježio je da se u došašću 1838., želeći pronaći način, kako bi svojim štićenicima došašće učinio što ljepšim, dosjetio da od prvog dana prosinca svakim danom za vrijeme molitve upale jednu svijeću. Oko 1851. Wichernovi su štićenici, drveni vijenac počeli ukrašavati zimzelenim grančicama. Nakon Prvog svjetskog rata i katolici su počeli raditi adventske vijence.
