Želite svoj automobil prodati privatnom kupcu, ali niste u prilici ili vam se jednostavno ne da gubiti vrijeme na sajmovima, nego ste to odlučili učiniti tako da prodaju oglasite na internetu. Ima li, uostalom, što jednostavnije od toga – par fotki, par riječi, par klikova i stvar je u trenu online, vidljiva svima. No, želite li pri pritom postići i dobru cijenu, onda cijela priča prestaje biti tako banalno jednostavna.
U tom slučaju par nasumičnih fotografija mobitelom i šturih podatka sklepanih u par minuta naprosto neće biti dovoljni. Potrebno je tad ipak uložiti i nešto truda, prije svega u to da što bolje dotjerate auto. Sredstva za čišćenje i poliranje mogu učiniti puno i prodaju učiniti uspješnijom, jer osvježite li izgled auta, približite li ga njegovom prvotnom stanju, učinit ćete ga i privlačnijim potencijalnim kupcima.
Ozbiljnija oštećenja na karoseriji ili unutrašnjosti, ako ih ima, neminovno ruše vrijednost auta u očima kupca, pa prvo treba ozbiljno razmotriti odnos uloženog i dobivenog, odnosno koliko će uočljivo oštećenje srušiti cijenu i koliko bi popravak istog koštao. Ako nakon toga procijenite da vam se popravak ipak isplati za to je najbolje potražiti profesionalnu pomoć. No, postoje i poslovi koje možete odraditi sami, na koje se odnosi i serija savjeta koje donosimo u nastavku. Za demonstracijski primjerak odabrali smo Mini Cooper Countryman iz 2014. iz uvoza, model koji na tržištu polovnih realno može postići cijenu od dvadesetak tisuća eura.
No, taj se iznos dobiva za solidno opremljeni primjerak s manjim brojem kilometara i u savršenom stanju, što se ne bi moglo reći i za ovaj koji smo uzeli na tretman. Šljunak kojim se zimi posipaju ceste ostavio je ponekog traga na poklopcu motora, na branicima su primjetne lagane ogrebotine tipične za guranje na parkingu, a na vozačkim vratima i poneka crta od ključa koje su potegli ljubomorni prolaznici. Dakle, među ostalim, i s oštećenjima koje se ne mogu sanirati pranjem i poliranjem već samo u specijaliziranoj radionici, što može stajati i više od 3000 kuna…
No, manja oštećenja mogu se ublažiti ili učiniti manje vidljivim i tako kod potencijalnog kupca izazvati bolji dojam nakon čega će možda biti skloniji prihvaćanju predložene cijene. Jer premda su kod svake prodaje racionalna procjena podataka o starosti vozila, datumu isteka registracije, prijeđenoj kilometraži i održavanje u ovlaštenom servisu ekstremno važan element za utvrđivanje finalne cijene, ponekad u tom procesu ipak i oko želi svoj dio…
Za sav potrebni materijal par sto kuna je više nego dovoljno
Količina sredstava koje smo upotrijebili za čišćenje je poveća, ali za nabavu smo potrošili tek nešto više od 500 kuna. Trik je vrlo jednostavan. Uz kvalitetne proizvode neophodne za vrhunsku završnu glazuru, upotrijebili smo i neke jeftine, a neke smo jednostavnu uzeli iz kućanstva. Na primjer nije dobro štedjeti na pasti za poliranje karoserije, na sredstvu za obnovu plastike ili na krpama koje ćete pritom koristiti. Da bi rezultat bio onaj pravi taj dio opreme mora biti vrhunski, što znači i skuplji. No, vrlo lako možete koju kunu uštedjeti na šamponu za pranje karoserije, na deterdžentu za čišćenje tepiha ili sredstvu za odmašćivanje naplataka.
Zamjenu za neke od njih jednostavno možete pronaći među sredstvima koji se koriste u domaćinstvu, poput deterdženta za pranje suđa, koji će imati učinak kao i najbolji šampon za pranje automobila, a stoji i do tri puta manje. Ni za neke alate nije potrebno posjećivati specijalizirane dućane s autodijelovima. Dugačku četku s plastičnim vlaknima koja služi za čišćenje boca pronaći ćete na policama svakog marketa i bit će odlična za čišćenje krakova na naplatcima, a isto vrijedi i za četku kojom smo uklonili prljavštinu s tepiha. Obije u prosjeku stoje manje od 40 kuna.
Voda, šampon i malo znoja za čistu karoseriju
Možda smo za potrebe slikanja malo pretjerali s prljavštinom, ali u svakom slučaju, bilo da se radi tek o patini koju je ostavio smog ili blatu pokupljenom na seoskim cestama, trud koji treba uložiti uvijek je otprilike isti. Za prvu fazu pranja koristi se visokotlačni miniwash, kojeg možete pronaći u bilo kojoj samouslužnih autopraonica, a potom slijedi kanta, šampon i spužva.
Auto se u pravilu pere od krova prema donjem dijelu, a niže dijelove i kotače treba prati drugom spužvom, osobito ako istu radnju namjeravate ponoviti još koji put. Poslije pranja karoseriju valja osušiti krpom od jelenska koža ili mikrofibre, dok su za niže dijelove karoserije i naplatke dovoljno dobre i obične platnene krpe. Za učinkovito čišćenje kotača potrebno je upotrijebiti sredstvo za odmašćivanje, koje se nanosi kistom, pazeći pritom da se talog odstrani i na nepristupačnijim mjestima.
Razliku u odnosu na uobičajeno pranje donijet će briga o detaljima. Prostor oko motora, naime, obično se zanemaruje, ali nekoliko poteza vlažnom spužvom (da se ne smoči ožičenja i elektronika), a potom i suhom, može biti dovoljno za uklanjanje prljavštine koja se probila ispod poklopca. Isti tretman treba primijeniti i na pragovima i ostalim površinama koje su prekrivene vratima. Stara četkicu za zube odlično će poslužiti za čišćenje rešetke hladnjaka, za ribanje plastične površine u podnožju vjetrobrana, ali i za mjesta na kojima gumene brtve dolaze u kontakt s karoserijom.
Nakon što je karoserija temeljito očišćena i osušena na red dolazi potraga za estetskim nedostacima i njihova korekcija. Oštećenja na laku zbog kontakata na parkingu ili vandalizma upotrebom pasti ili tekućih sredstava za poliranje postat će manje uočljivi ili potpuno nestati (kod jačih ošte- ćenja, kod kojih je došlo do skidanja boje ili udubljenja, ipak je jedino rješenje posjeta autolimaru).
Na suhu površinu karoserije valja prvo nanijeti sloj sredstva za poliranje (treba kupiti što kvalitetnije) i razmazati ga krpom za poliranje od mikrovlakana, koju prije toga nismo koristili za neke druge poslove. Za poliranje treba pronaći mjesto u sjeni, tretirati manja područja karoserije i povremeno kontrolirati rezultata u kontra svjetlu, a ako se pojave kružni tragovi ponoviti postupak. Umjesto paste ili tekućine za poliranje može se upotrijebiti i vosak, ali rezultati neće biti isti.
Abrazivno djelovanje paste ili tekućine za poliranje skida dio površinskog sloja laka i vraća mu stari sjaj, što vosak nije u stanju. Sredstvo za poliranje može se upotrijebiti i na kromiranim dijelovima, dok se za plastične nelakirane crne elemente koristi poseban sprej. Potom slijedi još i nanošenje sredstva kojim se gumama vraća sjaja i elastičnost, što nakon svega prije urađenog djeluje kao vježba za opuštanje.
Uz nekoliko poteza kista do zbilja čistog savršenstva
Čišćenje putničkog prostora započinje brisanjem prašine s prednje armature. Nakon skidanja sloja prljavštine krpom od mikrofibre za dodatni efekt stavlja se sjajilo, koje će se kasnije koristiti i na ostalim plastikama u unutrašnjosti. Ne preporučuje se upotreba preparata na bazi silikona, jer stvaraju presjajan sloj, a uz to i djeluje lažno. Bolja su antistatička sredstva nakon kojih plastika ne djeluje uglancano.
Za mjesta koje su nedostupne krpi, poput otvora ventilacije ili prostor oko komandi, upotrebljava se mekana četka ili kist. Tepihe i sjedala prvo treba obraditi usisavačem, a potom tretirati sredstvom za suho pranje i četkom. Pranje uz pomoć pare nije preporučljivo u zimsko vrijeme, jer je tad sušenje sporo, a svaki ostatak vlage pogoduju stvaranju neugodnih mirisa. Za skidanje žvakaćih guma koje su se zalijepile za podne obloge ili tepih može poslužiti toplinski pištolj, ali i običan snažniji fen za kosu. Pri čemu ne treba pretjerati sa zagrijavanjem, a za uklanjanje svakog preostalog traga žvakaće poslužit će i četkica za zube s tvrdim vlaknima.
Stakla je najbolje čistiti deterdžentima koji se u tu svrhu koriste i u kućanstvu, a najbolji rezultati ostvaruju se s onima koja u sebi imaju i malo alkohola. Ni jedan dio putničkog prostora ne treba zanemariti, a slikate li ga prije i poslije čišćenja dobit će jasnu potvrdu koliko je cijeli taj posao i potreban i isplativ.
Dobre fotografije vrijede više od opisa
Nakon što je u izgled uložen veliki trud stiže i vrijeme za fotografiranje. Fizički je to puno jednostavniji posao od čišćenja, no to ne znači da ne traži jednaku dozu truda, metodičnosti i pažnje. U tu svrhu može poslužiti i mobitel s kamerom bolje rezoluciju, a svakako treba izbjegavati korištenje bljeskalice i osloniti se na dnevno svjetlo. Kadrove treba pažljivo birati, a slike u konačnici posložiti u nekom smislenom nizu.
Najvažniji dijelovi koje svakako treba prikazati su instrumenti, pri čemu se mora dobro biti vidljiv i brojčanik s ukupno prijeđenim kilometrima; prednje i stražnje tri četvrtine cijelog automobila te kompletna prednja armatura. Dodatnim slikama treba prikazati stražnja sjedala, dokumente poput knjige s uputstvima i jamstvenu knjižicu s prikazom održavanja, te prostor motora.
Prilikom slikanja treba izabrati neutralnu pozadinu, koja neće odvlačiti pažnju s automobilu, a kad se snima unutrašnjost treba se poigrati s pozicijom automobila da se izbjegnu eventualne sjene ili direktni udar zraka sunca u objektiv. Nije zanemariv ni poneki krupni plan kakvog karakterističnog detalja, primjerice naplataka.
Skrivanje mana može izazvati kontraefekt
Tekst uz oglas ne treba nalikovati na sastavak za školsku zadaću. Treba se držati uobičajenog redoslijeda koji podrazumijeva prije svega navođenje marke, modela, razine serijske opreme, te u zasebnom dijelu i popis dodatnu opreme koja se u autu nalazi. Za dobar dojam dobro je i navedenu kilometražu potkrijepiti potvrdama izdanim pri posjetama servisu.
Skrivanjem manjih oštećenja karoserije i interijera postiže se kontraefekt, a svakako treba navesti i u kojem su stanju gume, te naglasiti eventualni zimski set guma. Dodatna korisna informacijama može biti i eventualni podatak, ako je istinit, da se u automobilu nikad nije pušilo ili da nije nikad korišten za prijevoz kućnog ljubimca. Nekim kupcima i to bi mogli biti vrlo važni detalji, savjetuje portal Jutarnji.hr/autoklub.
