Subotnje predvečerje. Strpljivi Djed Mraz u svojem dvorištu na čakovečkom Franjevačkom trgu primao je mnoštvo djece, razdragane, zaplakane, pomalo strašljive, pričljive i one koji to nisu bili.
Svima je ipak bilo zajedničko. Osjetiti topli dodir starog Djeda, dobiti iz njegovih ruku slatkiš koji je vrijedniji od svih koji su do sada dobili. Pričica susreta Djeda i djece ima napretek. Njihovih želja još i više.
Dojmila nas je jedna kada su pred njega došle dvije blizankinje. Na upit kakve su, slušaju li roditelje, tko ih ‘srdi’, a tko raduje pred Djedom su počele pljuštati dječje optužbe, ona meni ovo, ona meni ono…
Prekinuo je to dobri Djed, poučio ih, iznudio obećanje da se to više neće ponavljati i ono najvažnije, iznudio je dugi, topao, istinski sestrinski zagrljaj. Nešto najvrijednije.
Nagrada nije izostala, a one su obećale kako će k njemu, držeći se za ručice, doći i ove subote.
