Hrvatska demokršćanska stranka za Međimursku županiju zabrinuta je zbog sve češćih polemika u javnosti, vezane uz dopustivosti vjeronauka i o dopustivosti vjerskih obilježja u osnovnim i srednjim školama. Prenosimo njihovo priopćenje za javnost koje potpisuje p.o. Franjo Cimerman.
‘U jeku glasne rasprave o obrazovnoj reformi, kod nas se kao najvažnije pitanje nažalost, povlači to, da li na zidovima učionica osnovnih i srednjih škola treba stajati katolički križ ili koje drugo, ateističko ili političko obilježje, te što će u vrijeme vjeronaučnog sata vjerničke djece, raditi djeca ateističkog ili nekog drugog svjetonazorskog opredjeljenja. Takve rasprave imaju ili će imati za posljedicu raslojavanje među roditeljima i djecom unutar nužno pretpostavljene jednakosti i zajedništva u školskim razredima.
Kao najčešći razlog protivljenja eklezijalnom i sakralnom programu i znakovlju u školama, ističe se – sekularizam, kojega inicijatori polemike pogrešno tumače i proklamiraju kao nužno izbacivanje svih vjerskih sadržaja iz učionica, uz istovremeno široko otvaranje školskih vrata ateističkim i protucrkvenim sadržajima i obilježjima.
Samo roditelji imaju pravo odlučivati o svjetonazorskom usmjerenju i ambijentu u kojemu će se odgajati i obrazovati njihova djeca. U sadašnjoj situaciji je to teško ostvariti na obostrano zadovoljstvo. Katolički roditelji, koji su u Međimurju i u Republici Hrvatskoj u apsolutnoj većini, teško mogu prihvatiti želju ili diktat manjinskog dijela roditelja (i nastavnog kadra) koji nisu vjernici, da im djeca sve vrijeme nastave borave u ateističkom okruženju.
Isto tako, katolici shvaćaju da nije do kraja obzirno prema ateističkoj (ili vjerski indiferentnoj) manjini – da im se jednostrano nameće ambijent i okruženje kakvo oni ne žele za svoju djecu.
U Republici Hrvatskoj je zbog toga (i iz drugih razloga) nužno potrebno roditeljima ponuditi različite kvalitativne pa i svjetonazorske programe za djecu. Kada već državna politika ima monopol na kadroviranje čelnika u obrazovnim strukturama, etabliranom školskom sustavu potrebno je (ponovno) pretpostaviti lojalnu konkurenciju, drugačiji obrazovni segment – privatne obrazovne ustanove.
Hrvatski demokršćani pozivaju Ministarstvo znanosti i obrazovanja da ispravi grubu pogrešku iz 2009. godine, kada je ukinulo sufinanciranje privatnih osnovnih i srednjih škola iz državnog proračuna. Upravo i jedino na takav način roditeljima različitih svjetonazora omogućio bi se veći izbor škola, te bi oni bi svoju djecu mogli uputiti u školu prema vlastitom programskom i svjetonazorskom odabiru.
Krajnje je vrijeme da se u našoj, nadasve demokratskoj i humanoj državi prekine s diskriminatornim odnosom prema privatnim školama, te da se dopusti sloboda poduzetništva u obrazovanju. Nejednakim tretmanom privatnog i državnog školstva, od 2010. godine privatno školsko obrazovanje u Hrvatskoj je jednostrano zaustavljeno i ostalo je na – ondašnjih 15-estak osnovnih i 50-ak srednjih škola, s manje od tisuću učenika.
Vlada RH diktatom, uskratom financiranja je ugušila privatni sektor obrazovanja unatoč Direktivi Europskog parlamenta i Vijeća iz 2006. godine i unatoč obvezivanja europskom praksom, prema kojoj od 2006. godine osnivači privatnih škola više nisu dužni pribavljati čak ni prethodno mišljenje Ministarstva.
Poznato je da se u razvijenom svijetu 20% osnovnog i srednjeg obrazovanja odvija u privatnim školama, dok se kod nas taj broj mjeri u promilima. Razliku u financiranju javnih i privatnih škola u Europi, uz Hrvatsku diktiraju još samo vlasti Srbije, Crne Gore i Albanije. O uspješnosti privatnih škola i studija u svijetu govori podatak, da je na nedavnoj listi najboljih sveučilišta u svijetu, od njih 100 čak 90 privatnih.
Osim nužne konkurencije u obrazovnom sektoru, postoji i niz drugih razloga i praktičnih povoljnosti za djecu, koje osiguravaju privatne škole (decentralizacija na lokalnoj razini i kraća putovanja djece, cjelodnevni boravak, programi s djecom prema pojedinačnim afinitetima, prilagođavanje nastavnog kadra djeci a ne obrnuto, rješavanje zadaća uz konzultante umjesto plaćanja instrukcija i dr.).
Nažalost resorno ministarstvo još uvijek, na krajnje neprimjeran način od 2010. godine priječi subvencioniranje privatnih osnovnih i srednjih škola, unatoč velikoj potrebi, zainteresiranosti privatnih poduzetnika i permanentnim protestima HUP-a i Udruge poslodavaca u obrazovanju. A u ovom trenutku je u Hrvatskoj nažalost, premalo roditelja koji bi mogli za privatno školovanje svog djeteta izdvojiti godišnje oko 35.000,oo kuna. Napokon, zašto bi se financiralo školovanje djece samo u državnim školama kada svi roditelji jednako plaćaju porezne obveze i imaju pravo birati školu za svoje dijete.
Stoga Hrvatski demokršćani Podružnica za Međimurje, upućuju ovaj apel Vladi Republike Hrvatske, a čelnike županijskih, općinskih i gradskih vlasti poziva da se prema Ministarstvu znanosti i obrazovanja postave s odlučnim zahtjevom – da se ponovo odobri lojalnost u sektoru obrazovanja i iz državnog proračuna jednako subvencionira – kako javno, tako i privatno osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. Samo tako ćemo izbjeći dijeljenje djece unutar jednog razreda na ‘jedne’ koji pohađaju vjeronauk i ‘one druge koji su diskriminirani od onih prvih’, kao i – prebrojavanje vjerskih znakova po učionicama državnih, “univerzalnih” odgojno-obrazovnih ustanova.’
