Tijekom agresije srbočetnika i JNA 1991. godine na Hrvatsku i Vukovar mnoge strahote pogodile su Đuru Levačića i njegovu obitelj koji su živjeli u današnjoj Iločkoj ulici u blizini Mitnice.
Bila je to prva crta obrane Vukovara od hordi koje su nailazile iz smjera okupiranog podunavlja i koju su hrabri hrvatski branitelji držali do 18. studenog kada je agresor ušao u grad koji je tri mjeseca krvnički razarao.
Kako građevine, tako i ljudstvo i sve ivo što je bilo hrvatsko i što se kretalo. Ulaskom u Vukovar četnici, JNA, domaći izdajnici i krvnici počeli su proganjati stanovništvo koje se zateklo, te ga odvoditi u zatočeništva i stratišta.
Među takvima našao se i Đuro Levačić, koji je odveden u zatočeništvu u Srbiju i njezine logore gdje je osjetio sve mjere mrzitelja Hrvata i Hrvatske. Imao je kakvu takvu sreću te je razmijenjen i vraćen u Hrvatsku, te na kraju kalvarije završio u Međimurju gdje je susreo rodbinu i stekao brojne prijatelje.
U Međimurju se tijekom Domovinskog rata sklonilo mnogo ljudi, poglavito onih koji imaju rodbinske veze, jer poznato je kako su Međimurci i Međimurke nekada u velikom broju živjeli i radili u Slavoniji, Baranji i Srijemu. Takav put prošli su Cecilija (rođ. Friščić) i Đuro Levačić iz Novakovca, roditelji sina branitelja i zatočenika Đure, koji su se skrasili u Vukovaru, gdje su normalno živjeli do ranih devedesetih minulog vijeka.
U Međimurju su tijekom prognanstva stekli brojne prijatelje, a sin Đuro se pridružio hrvatskim braniteljima iz Međimurja i kada se vratio u Vukovar, veze su učvršćene te su se međusobno sastajali i družili svakom prigodom. Uspostavom ‘Kolone sjećanja na žrtvu Vukovara’, veze su produbljene te su svakom prigodom međimurski branitelji uživali gostoprimstvo kod obitelji Levačić, koju okupljaju Đuro i majka njegova Cecilija.
Tako je bilo i minulog vikenda kada se obilježavala obljetnica stradanja Vukovara, kada su Levačićevi ugostili i pogostili međimursku ‘ekipu’ koju su predvodili međimurski dožupan i branitelj Zoran Vidović i Željko Sršan, predsjednik Udruge vukovarskih branitelja i logoraša Međimurja, a s njima su bili branitelji iz Općine Sveti Juraj na Bregu s općinskim načelnikom Anđelkom Nagrajsalovićem i njegovim zamjenikom Damirom Novakom, selnički općinski načelnik Ervin Vičević, član čakovečkog Gradskog vijeća Đuro Bel i drugi, ništa manje zaslužni i hrabri ljudi koji su stvarali nezavisnu i slobodnu Hrvatsku, natopljenu krvlju vukovarskih junaka i žrtava.
I ovom prigodom potvrđeno je prijateljstvo i zajedništvo stvoreno u Domovinskom ratu, te su dogovoreni novi susreti, a sve u cilju očuvanja sjećanja na teške ali ponosne dane Vukovara, vječnog simbola obrane Hrvatske i zvjerstva koja su nad braniteljima i civilima počinili njihovi donedavni ‘komšije’ skupa s onima preko Dunava, na istoku.
Kako će ova veza i duženje stvoreno u Domovinskom ratu ostati vječno, dok im srca junačka biju naglasili su Goran Zadravec i Srećko Bakač,legendarni hrvatski branitelji Vukovara i Slavonije iz Zasadbrega.