Na ovoj zapadno-balkanskoj i balkanskoj vjetrometini, do pred četvrt stoljeća u ozbiljnim političkim razgovorima nije se odveć često čula francuska riječ ‘support’. A, ako se i čula – izrekao ju je netko politički dobro potkovan, netko upućen u mnoga svjetska politička i geopolitička zbivanja.
A, danas? Danas bez suporta nikud-nikam. Ako, recimo, upitamo političke seniore iz onoga hudog vremena (znate ono, kad se politički samo agitiralo) kako su oni plivali političkim vodama i uz čiju pomoć su desetljećima plutali na političkoj površini svi bi od prve grunuli: ‘… uz podršku svojih istomišljenika i simpatizera.’
Garant, ni jedan od njih ne bi spomenuo nekakav suport svojih istomišljenika i simpatizera. Novo vrijeme sobom donosi nove običaje, pa je, eto, najvažnije osvojiti vlast, vladati i ovladati svim segmentima društva. A poslije, neka nam Bog pomogne.
Bilo je tako u ono vrijeme kad se, kažu a lažu, nije smjelo u Crkvu – tako je i sada. Vlast se, rođo moj, ne osvaja tek tako i na vlasti se ne ostaje bez suporta važnih čimbenika iz Crkve, istomišljenika i simpatizera.
Prisjetih se kampanje za čelno mjesto Lijepe naše kada je ondašnji premijer Z.M. u srpnju mjesecu 2014. – negdje u zagorskim bregima – ‘suportirao’ kandidatu za možebitni drugi mandat na Pantovčaku, gospodinu Ivi Josipoviću, izjavom: ‘…ja nikada neću biti predsjednik države, jer moram govoriti istinu!’, dok predsjednik države… valjda ne mora…!
E, suport, kakav je ondašnji premijer Z. M. ‘ponudio’ predsjedniku države malo tko je na ovim prostorima dobio! Ni gospođa Kolinda Grabar Kitarović – natječući se za čelno mjesto države – vjerojatno ne bi uspjela osvojiti Pantovčak (izjava predsjednika katoličke udruge Vigilare, gospodina Vice Johna Batarela) ‘da prije drugog kruga izbora nije dobila suport od ‘novih konzervativaca’ i kako nije’, naglasio je gospodin V. J. Batarelo, ‘dobila bjanko ček’ (Jutarnji list.hr, 09.03.2015.)
Svog političkog rivala – s kojim, tek, ‘sporazumno’ obnaša vlast u državi (u mnogome se baš i ne slaže) – javnosti će prokazati i prikazati kao najobičnijeg populistu. A sve zbog pokušaja da partner u vlasti ispuni svoja predizborna obećanja. Znate, ono obećanje, o smanjenju plaća državnim dužnosnicima, možda, čak, i saborskim zastupnicima. Predizborna kampanja je jedno turbulentno stanje – u kojoj je, tako reći, sve dopušteno – može se svašta reći, pa i lažno obećavati.
Međutim, kad kao pobjednik izbora pred parlamentom položiš prisegu na Ustav RH, obnašanje vlasti je sasvim drugi par rukava i, brajko moj, više se nemaš što dodvoravati biračima, a osobito, ako nisi toliko politički jak i ako nemaš dovoljan broj saborskih zastupnika da pariraš svome političkom partneru. Reklo bi se: reda mora biti. Po tome smo barem poznati…
Međutim, vlast se mnogima osladi, pa se zaigraju…
Birači su na izborima rekli što su mislili reći, izabrali su što i koga su htjeli i red je da pobjednici uređuju (poneki su, čak, uneredili) državu i društvo i to baš onako kako su i zamislili da mogu raditi i uređivati. Naravno, vraški gadno izgleda kad ionako premale plaće radnicima simbolično još povećavaju, a, zamislite drskosti, državnim dužnosnicima ne. E, ‘to neće proći’ čulo se s Markova trga 2.
U ono vrijeme se govorilo ‘na muci se poznaju junaci!’ Bogami je nekad valjalo zapeti iz petnih žila i uz ogroman trud i muku – izvlačiti se iz gliba. Danas, eto, zbog dužnosničkih plaća pucaju i razvrgavaju se prijateljstva možda, čak, i utanačeni ‘sporazum’… Stvarno, drsko – nečuveno! Zašto radniku za nekoliko kuna povećati plaću, a dužnosniku za tisuću-dvije kuna ne. Pa, stvarno, ljudi moji, gdje toga još ima!? Osim u Lijepoj našoj.
Od pamtivijeka nitko razuman nije uspio nahraniti i spasiti sirotinju. Niti će ju ikada moći. Kada bi to i bilo moguće nestali bi bogataši, a što bi, osobito, današnji svijet, bez bogataša i velmoža koji kroz čitavu ljudsku povijest žive od, i, na račun sirotinje.
Da stvar bude veselija svima je to jasno osim same sirotinje, jer sirotinja, uz ogroman suport onih koji ju iskorištava i ponižava, vjeruje kako je dragom Bogu milo što je ona, eto, sirotinja i baš nju čeka ‘kraljevstvo nebesko’. I, samo se zato sirotinja, i rukama i nogama grebe za ulazak u ‘kraljevstvo nebesko’.
A, bogataši?
Njima, skromnima kakvi već jesu, sasvim je dovoljno i ovozemaljsko kraljevstvo. Ako pak netko od njih ‘zahiri’ – u razgovoru mi je kazao gospodin Josip, teolog – pa poželi ući u ‘kraljevstvo nebesko’, na volju mu je razrajtati sav svoj imutak i smišljati način, kad jednom skonča, kako se provući kroz one biblijske ‘…ušice igle’ – da bi na kraju vremena – u vječnosti uživao sa sirotinjom.
Eno, silna se graja digla, a ulični nemiri se valjaju američkim gradovima zbog izbora gospodina Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a. Jer, kažu, ovakav je, onakav je – zapravo, svakakav je samo ne dobar izbor. Gospođu Hillary Clinton – mnogi smatraju – boljom kandidatkinjom od gospodina Donalda Trumpa, međutim…
…međutim, kako kaže poslovica ‘jednom proliveno mlijeko nemoguće je vratiti natrag u muzlicu’, jer američki FBI (Federalni istražni biro) – tek 26 sati prije otvaranja birališta – svoj urnebesno-grandiozni ‘suport’ dao je gospođi Hillary Clinton pritom izjavljujući kako u onim famoznim njenim mejlovima nije bilo ničega inkrimirajućeg.
Ma, ‘bravo’! Ako netko nije shvatio što je pravi suport – ovo je bio ogledni primjer kako u praksi to izgleda.
