Voćkarica&Vrtlarica: Bijeljenje voćaka

Sljedećih nekoliko dana slijedi nam naglo pogoršanje vremena, pa su čak i u nizinama moguće prve pahulje snijega. Naravno da nije ‘odzvonilo’ sunčanim i za ovo doba godine toplijim danima, ali to nam je samo podsjetnik da ulazimo u hladniji dio godine i da moramo svoje voćkice pravovremeno zaštititi kako ne bi tijekom zimskog perioda trpjele štete od smrzavanja. Bijeljenje voćaka vapnom stara je mjera zaštite protiv mrazopuca tj. pucanja kore voćaka, ali se danas vrlo rijetko koristi iz razloga što mnogi smatraju da je riječ o običnom uljepšavanju voćaka. U današnjem članku objašnjavam zašto se voćke moraju bijeliti prije zime, a ne u proljeće i donosim recept za pripremu otopine za bijeljenje.

U fazi mirovanja voćke razlikujemo pravo (duboko zimsko) i ekološko (prisilno) mirovanje. Voćka je najotpornija na hladnoću tijekom dubokog zimskog mirovanja, a otpornost ovisi o genetskim osobinama sorte, podloge, starosti voćke, kondiciji, duljini trajanja nepovoljnih vremenskih uvijeta.

Da ne bi pomislili kako niske temperature imaju isključivo negativan utjecaj, moram napomenuti kako je voćkama potrebno razdoblje hladnoće za pravilnu tvorbu generativnih i vegetativnih pupova. Navedeno razdoblje hladnoće predstavlja određeni broj sati s temperaturom zraka nižom od određene granice tzv. inaktivne temperature (temperature ispod +5°C do +7 °C). Voćke se razlikuju po potrebnom trajanju inaktivnih temperatura ovisno o vrsti i sorti. Npr. vegetativni pupovi lijeske trebaju 1000 h temperatura nižih od +7 °C kako bi se iz njih mogle razviti mladice. Ako se potrebe za hladnoćom ne ispune, u proljeće može doći i do opadanja cvjetova. U kontinentalnom dijelu Hrvatske zima traje dovoljno dugo, pa uglavnom nema problema sa diferencijacijom pupova. O potrebama trajanja inaktivnih temperatura morate voditi brigu samo kad sadite voćke u područjima sa blagom zimom.

Nakon dubokog zimskog mirovanja slijedi ekološko ili prislino mirovanje koje ovisi o okolišnim uvijetima, što znači da voćka miruje samo ako je temperatura zraka nepovoljna. U tom periodu posebno su opasna temperaturna kolebanja između hladnih noći i relativno toplih sunčanih zimskih dana. Za toplih dana počinju kolati sokovi, a tijekom hladnih noći dolazi do smrzavanja i pucanja kore, odnosno pojave koju nazivamo mrazopuc. Na ovu pojavu posebno su osjetljive marelice i voćke koje se nalaze na jugozapadnim ekspozicijama. Tamna boja kore debla i osnovih grana uvjetuje snažnije djelovanje sunčevog zračenja.

Kako bi smanjili naglo zagrijavanje, koru debla premazujemo otopinom svjetle boje koja se priprema od sljedećih sastojaka u navedenom omjeru; 5 kg vapna, 0,5 kg močivog sumpora i 0,5 kg soli. Zbog bijele boje vapno reflektira sunčevo svjetlo, močivi sumpor ima fungicidno djelovanje, a sol daje ljepljivost. Navedenim sastojcima dodaje se voda kako bi otopina bila žitka i lako maziva, a nanosi se sa većim kistom ili četkom. Pravilo je da se bijeljenje obavlja po suhom i toplom vremenu prije početka zime, a preporuka je osim debla premazati i račvišta osnovnih grana.

I ne zaboravite da ostale savjete vezane uz uzgoj voća i povrća možete potražiti na Facebook stranici Voćkarica&Vrtlarica.

Povezani sadržaj
Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije