Zašto je Hrvatska neslavni rekorder u Europskoj uniji sa čak 70,3 posto mladih koji od punoljetnosti do 34. godine žive s roditeljima? Drži li ih tradicija i komocija uz roditeljske skute (i)ili nemogućnost da se bez posla ili s mizernim plaćama osamostale kao vršnjaci u EU?
Iako mladi i u Europi imaju lošiji start za samostalan život nego što su ga imali njihovi roditelji, ipak u prosjeku u EU tek 47,9 posto mladih do 34. godine živi s roditeljima. Mladi u EU u pravilu odlaze od roditelja nakon studija.
Prema posljednjem popisu stanovništva, Hrvatska broji 845.343 mladih u dobi od 20 do 34 godine, što bi značilo da imamo 594.276 mladih koji žive do 34. godine s roditeljima. Najbrže se u EU, prema podacima Eurostata, osamostaljuju Danci među kojima je samo 19,7 posto onih koji se do 34. nisu odselili od roditelja.
Profesor socijalne politike Gojko Bežovan ističe da je u nas život mladih s roditeljima posljedica i tradicionalnih i gospodarskih socijalnih neprilika.
– Zemlje u kojima dominira katoličanstvo imaju veći udio mladih koji žive s roditeljima, dok mladi u zemljama protestantske tradicije ranije napuštaju roditeljski dom. Mladi Danci kad odu studirati dobiju stipendiju koja im omogućuje da se odsele iz roditeljskog doma i prije nego što završe studij.
Ponuda socijalnih stanova u zapadnim zemljama mladima omogućuje da se mogu ranije odseliti i zaposliti. Kod nas je javnosti promaklo da Hrvatska u EU ima najmanji udio studenata koji žive u studentskim domovima. Na Zapadu mladi imaju pravo na mjesto u domu i studentski dom se nalazi u mjestu boravka jer se tako potiče osamostaljivanje – ističe prof. Bežovan.
Hrvatska nema socijalnih stanova koje bi mladi mogli unajmiti, a privatni najam ne mogu si priuštiti. No, unatoč tomu mi nemamo strategiju socijalnog stanovanja, ističe, pa kod nas tri generacije žive u stanu od 60-70 kvadrata.
Jasna računica
Čakovčanin Krešimir Biškup (29) u Zagreb je otišao 2005. s 18 godina, kao student. Vratio se 2014. – U Zagrebu sam nakon studija radio, a neko vrijeme i živio u unajmljenu stanu, ali službeno sam živio kod roditelja jer mi nije padalo na pamet prijaviti promjenu prebivališta – kaže taj voditelj marketinga.
Zato, smatra, statistički podaci o mladima koji žive s roditeljima postaju upitni. S 27 godina odlučio se vratiti u Čakovec zbog posla i obiteljskih razloga. O danima samačkog života kaže da je to bilo lijepo razdoblje, no istodobno mu je bilo krivo to što u Zagrebu plaća stanarinu, a u Čakovcu imaju veliku, prostranu kuću.
– Ne vidim zašto bi kuća zjapila prazna, a ja da budem u najmu ili ulazim u velike investicije kupnje kuće ili stana, kredita, obveza… – kaže Krešimir, koji računa da bi, da je dvije posljednje godine plaćao po 2000 kuna stanarine, potrošio oko 50.000 kuna.
Živi s majkom, a brat studira u Ljubljani i povremeno dolazi. – S obzirom na to da mi je majka već godinama na bolovanju, ona se brine o manjim stvarima koje može obaviti. Brat je ovdje povremeno, a režije i troškove dijelimo, spontano, kako koji račun dođe – dodaje. Povremeno mu, priznaje, nedostaje sloboda kakvu je imao kad je živio sam.
– Nije mi problem ni kuhati, oprati si rublje i čistiti. Možda ću s vremenom početi živjeti s djevojkom, pa će biti nešto lakše. I drukčije – zaključuje. Kako je živio sam, naučio je kuhati. Najbolje mu ide tjestenina s raznim umacima. A mamina kuhinja? – Nitko ne poha kao mama – smije se.
Posebna su, pak, priča izlasci.
– Uvijek su tu pitanja kamo ideš, zašto, s kim, kad se vraćaš. Ponekad se osjećam kao da imam 16. Mame ostaju mame… – kaže. – Neobično je to, nekad smo mi kao klinci bili doma, “starci” su radili i čekali smo da dođu s posla, sad su oni doma i čekaju nas… No, sve na kraju ispadne O.K….
