– Brižni molitelji, ja sam jedna od onih mladih žena koje nisu željele napraviti pobačaj. Da sam trudna saznala sam s nepunih šesnaest, na jednom liječničkom pregledu. Iako maloljetna, odlučila sam roditi dijete koje je bilo plod moje prve mladenačke ljubavi. Ja, eto, nisam, kako vi to olako tumačite, uništila život koji se začeo u meni, ali moj, kao i život mog djeteta, uništili su upravo takvi dušobrižnici i lažni moralisti koji su mi, iako sam imala tek 16, s guštom prilijepili etiketu kurve, a moje su dijete nazivali fačukom – kazala je J.U. iz Varaždina za Index.hr.
– Nitko od vas, glasnih protivnika pobačaja, nije mi, kada sam rodila, pružio baš nikakvu, pa čak ni moralnu potporu. Pitam vas gdje ste svi vi, koji stojite pred klinikama i ‘molite’, onda kada mlade majke, kakva sam i sama bila, izlaze iz rodilišta i trebaju pomoć? Pitam vas gdje ste tada, ali odgovor znam, tu ste, brusite jezike i zabijate noževe u leđa, jer baš kao i pobačaj, ni svako rođenje nije po pravilima vašeg skučenog dvorišta – istaknula je J.U. koja će, uvjerena je, svoju odluku da rodi izvanbračnu kći plaćati cijeli život.
Stigmatizacija
– Ostala sam trudna s dečkom koji je bio moja prva ljubav. Bili smo dvoje zaljubljenih klinaca i to je za nas bio ogroman šok te sam, kao što to obično biva, u čitavom tom košmaru ostala potpuno sama. Nisam se imala kome povjeriti, jer su mi roditelji razvedeni, imaju nove obitelji i ‘novu djecu’ koja su tek nešto starija od mojeg, tada još nerođenog, djeteta.
Da sam trudna, mama je saznala tek kada je slučajno pronašla ultrazvučnu knjižicu na kojoj je pisalo moje ime i prezime. Bila je zgrožena, ogorčena, ljuta, ali pravi pakao je počeo onda kada se u mom gradu saznalo da maloljetna i neudana čekam bebu. Od tog trenutka svi, pa i oni bez trunke morala, bili su neizmjerno bolji, pošteniji, moralniji od mene. Susjede, poznanice, moje do jučerašnje prijateljice, okrenule su mi leđa, nisu se čak ni trudile da ne primijetim njihove zlurade osmijehe i da ne čujem podrugljive komentare.
Ipak, od svega me najviše boljelo to što se moj otac sramio svoje unuke – priča žena koja je, kako kaže, najgrublje stigmatizirana upravo od protivnika pobačaja i to zato što je rodila.
– Iako je odluka da rodim iz temelja promijenila moj život, zbog nje se niti na trenutak nisam pokajala, no kada se sjetim svega što sam proživjela kao samohrana majka izvanbračnog djeteta, s pravom mogu reći da je u zemlji spiljskog mentaliteta pravo na pobačaj vrlo često i pravo žene da nastavi život bez bolnih žigova – kazala je varaždinska majka za Index.hr.
>>> Sanja Bratinšćak: Osnovno pravo svakog čovjeka je – pravo na život
