Empatija je jedna od najljepših ljudskih osobina. Ona je temelj svih ponašanja koje povezujemo s ‘dobrotom’ te je izvor suosjećanja, altruizma, požrtvovnosti i milosrđa.
S druge strane, manjak empatije temelj je većine destruktivnih i nasilnih ponašanja, odnosno svega što povezujemo sa ‘zlom’. Zločini se događaju zbog manjka empatije prema žrtvama. Ratovi se događaju zbog manjka empatije prema drugim skupinama ljudi. Manjak empatije omogućuje psihopatima da svoje žrtve tretiraju kao objekte i sredstvo za zadovoljavanje svojih želja.
Koje vrste empatije postoje?
Ono što je manje poznato je činjenica da postoje dvije potpuno različite vrste empatije. Prvu možemo nazvati ‘plitkom empatijom’ i zapravo se radi o najčešćoj definiciji empatije – mogućnost da se stavimo u ‘tuđe cipele’, da vidimo svijet ‘tuđim očima’ te da ‘pročitamo’ tuđe emocije. Drugim riječima, empatija se promatra kao mentalna sposobnost poput one da zamislimo neke buduće scenarije ili da rješavamo probleme na temelju prošlih iskustava.
U ovom kontekstu, empatija ne podrazumijeva nužno ‘dobrotu’, a prema psihologu Paulu Gilbertu upravo je zbog empatije moguće mučiti druge ljude. Bez empatije, osoba koja muči drugu osobu ne bi imala koncept o patnji koju uzrokuje, a upravo zato što se može ‘staviti u tuđe cipele’ ta osoba zna da uzrokuje bol.