(…treba biti uporan)
U Lijepoj našoj su se događale i još uvijek se događaju, a sva je prilika da će se i ubuduće događati pomalo neshvatljive, pa i nerazumne stvari. Počevši od vrha pa naniže. Bilo od vjerskih bilo od političkih predstavnika građana.
Ma što glavešine činili ili što tek smjeraju učiniti – a, osobito ako su ‘naši’- mi ćemo po našem starom običaju tek odmahnut rukom i lakonski reći – ‘ma, to je ljudski’. Baš smo poput onog biblijskog stada koje ni da zableji kad se od njega, kao žrtvu, uzimalo od prvine samo da se udobrovolji Onoga gore.
Naši političari ne uzimaju samo od prvine već uzimaju mnogo mnogo više uvjeravajući nas kako je to normalno, a mi – poput ovaca ličkih pramenki prihvaćamo novo nastalo stanje i, samo ponekad, onako, ispod glasa promrsimo: ‘ma, sve je to ljudski!’ ili ‘tu se ništa ne da učiniti’.
Opće poznato je da smo tolerantno društvo s prilično dobrom zakonskom regulativom. Istinabog, regulativa se često pokaže faličnom, kažu, zbog podzakonskih i provedbenih akata, ali zato, uvjeravaju nas naši neimari: u Europi nas na sva usta hvale da imamo najdemokratskije zakone prema manjinama – čime se uistinu ponosimo.
Međutim, već četvrt stoljeća, mangupima u našim redovima ne možemo ništa. Rade što ih je volja, zakone donose kako i kad im se svidi, sami sebi određuju plaće i privilegije, rade u dane kako i kada im se prohtije, a o trošenju društvenog novca ne treba posebno govoriti.
Tolerantni na političke nepodopštine često im zaplješćemo – zaplješćemo im na umješnosti, na njihovu znanju. I imanju. Zauzvrat oni nas nazivaju ‘pukom, odnosno pučanstvom’. Taj naziv puno zgodnije zvuči nego, recimo, ‘svjetina’ (pogledati Hrvatski enciklopedijski rječnik, knjiga 9 str. 44).
Zapravo, što bismo drugo i mogli kad nas čitavog života uče i uvjeravaju ‘da se tu ništa ne može učiniti’ (osobito kao pojedinac) nego da budemo poslušni i odgovorni građani, pa se naposljetku i sami složimo: ‘sve je to ljudski’.
Evo, ovoga ljeta (2016.) najaktualnija tema naših političara i novinara je slaganje predizbornih koalicija političkih stranaka i, zamislite, gdje je i čijim novcem bivši naš premijer I.S., platio krstarenje na nečijoj skupocjenoj jahti (piše o tome portal 24sata.hr) na kojoj je bila i Titova bista – što je, naravno, za nas u Lijepoj našoj izuzetno važan podatak.
To je ovog trenutka naše najvažnije pitanje, iako je Ustavni sud presudio, onako, kako je presudio. No, tko će za nas u svemiru čuti – ako ne tračamo.
x x x
Stojeći na kosturu nekog dotrajalog čamca gospodin Grmoja iz Metkovića grmi prošlogodišnju MOSTOVU mantru kako za budućeg premijera ne prihvaćaju ni Plenkovića ni Milanovića!
Pa, matere ti, koga je to gospodin metkovski psihijatar okupio oko sebe i tko su zapravo svi ti ljudi? Tko ih je ovlastio i imaju li kod Javnog bilježnika ovjerenu potvrdu da postavljaju ultimatume drugim političarima? Mora da negdje imaju debelo zaleđe kad se tako postavljaju…
Ovo uzavrelo predizborno vrijeme uz političare začinio je i podigao medijsku prašinu jedan utjecajni svećenik (kad svećenici nisu bili utjecajni) svojim čvrstim stavom, o najljepšem i blagoslovljenom ljudskom biću, o ženi. O ženi – po Bibliji – kao ‘drugotnoj’ u odnosu na Adama kao ‘prvotnoga’.
Učili su nas da je, prva žena, Eva nastala od Adamova rebra. Kojega rebra? Ne navodi se.
Anatomija čovjeka, autorice Jelene Krmpotić-Nemanić u izdanju JUMENA/ Zagreb iz 1982. na str. 63 ništa ne govori da muškarcu nedostaje jedno rebro, dok u Atlasu anatomije čovjeka iz 1978. u izdanju ‘MEDICINA’ / Moskva na prikazu kosti prsnog koša na str. 44 i 45 lijepo se vidi 12 pari rebara.
Istinabog, knjiga kaže i ovo: ponekad postoje prekobrojna rebra u gornjem ili donjem dijelu prsnog koša i obično su vezana za sedmi vratni ili prvi slabinski kralješak.
Za pretpostaviti je da ovu činjenicu pučanstvo (po Hrv. Encikl. Rječ. ‘svjetina’) ne zna, a zanemarujući činjenicu da je 28. listopada 2014. Papa Franjo prihvatio i objavio kao točnu teoriju o EVOLUCIJI i kako je ‘Svemir počeo VELIKIM PRASKOM i da Bog nije mađioničar!’.
Međutim, po stavovima svećenika I.R. iznesenim u G.K. još će se duuugo dugo pučanstvu tumačiti da je žena ipak DRUGOTNA, a muškarac PRVOTAN!
Kuku i motiku, zbog iznesenih stavova svećenika I.R. većinom su digli muškarci i tek poneka žena. Umjesto da je obratno i da su u obranu svojih prava masovno se digle same žene. Zašto šute? Plaše li se nečega ili nekoga?
Kada bi kler u Hrvatskoj s oltara manje odašiljao političke poruke a više se bavio moralom ljudi u društvu i vjerom po Isusovu nauku odavno bi splasnule isforsirane tenzije među našim građanima. Vjerujem da bismo uz veći osobni i društveni moral puno lakše podnosili teret svakodnevnog života i ove teške materijalne krize.
x x x
Kome je u Lijepoj našoj toliko stalo do mržnje i sukoba među ljudima da pojedinac ‘vidi trn u oku brata svoga, a ne vidi brvno u vlastitom oku!?’
x x x
Sirotim radnicima zasigurno nije do politikantstva i politiziranja svega i svačega, jer ne žive od međusobnog prepucavanja političara. Od politiziranja korist imaju samo neradnici dok se radnici bore kako preživjeti dan moleći se Bogu da im gazde na vrijeme isplatite zarađene plaće, jer oni nisu na državnim jaslama poput mnogih koji ne strahuju ni za plaću ni za svoja radna mjesta.
‘Ako je nekome život igra – ne treba se igrati životom?!’ Ničijim.
x x x
Gospodinu Zoranu Milanoviću, predsjedniku SDP-a, kao da nedostaje gospodin Tomislav Karamarko pa se, rukama i nogama, trudi dostići, možda čak i prestići, njegove verbalne nastupe.
Ako je gospodin Karamarko svojom retorikom sam sebe detronizirao, sva je prilika da ubrzo isto učini i gospodin Milanović. Ne vjerujem da je Milanović manje sposoban od T.K. Samo treba ustrajati. Uspjet će sigurno.
Članstvo SDP-a vjerojatno je ‘ludo sretno i zadovoljno, možda, i prezadovoljno stavovima i vokabularom svoga predsjednika.’
A, možda je to usud mnogih naših političara? Osuđujući druge – sami sebe osude – i sami sebi presude. Zato su valjda tako uporni.